Ispovijesti opakog uma jedne tinejderice
27.11.2004., subota
where is the love
Hey ljudići moji.
Sinoć sam bila u šetnjici sa svojim best frendicama.  Malo smo ogovarale pripadnike suprotnog spola.No ne brinite dečki,nismo pretjerale.Zaspala sam kao klada ali sam se zato probudila sva u bolovima.Boli me cijela lijeva strana leđa.Možda je to zbog onog pada u rupu.Ah,jednog dana ću se ubiti zbog te svoje šeprtljavosti. da,donjela sam dvije odluke. Jedna je definitivna a druga još nije sigurna. Eto odustajem od princa,ljubavi i svega.Više nemam volje za dečke,vjere u ljubav i sve to. Sad imam samo hrpu frendova.Tj.s Goranom više ne komuniciram,mislim on sa mnom.Žao mi je ali eto.S Matijom se sve više družim,simpa je i sve to.Čak smo nabacili okladu 1000% ja dobivam,heheh Što se tiče druge odluke ta je vezana za blog.Mislim da više neću objavljivati nove postove.Iskreno mislim da mi je blog sranje.Nitko ga previše ne čita,šta da vas onda zamaram svojim pričama i doživljajima.Mislim da je ovo moj zadnji post,vidjet ću.Mislim da neću promjeniti odluku.Eto,želim se zahvaliti svima koji ste ga čitali,komentirali i sve to.Sd ovaj blog više nema smisla. Najbolje da se pozdravim zauvijek. Ja ću vaše blogove još čitati i pratiti. Eto to je sve od mene.  FALA,VAŠA PIPI  |