< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

blizu ili daleko...ja sam moja tajna....

Dok zagledana u pločnik lutam pustim ulicama,
neke svjetlosne ideje dolaze mi na pamet.
Krenem li u realizaciju ruše se kao kula od pijeska na divljem vjetru.
I sve se mijenja i ništa ne ostaje.
Isti ljudi zaslijepljeni jumbo plakatima,
Isti koraci,iste misli,
Uvijek ista pjesma,već nečujna,
Jedva se odupirem primajući
Za ruke drveće.
Premalo mjesta i premalo sna.
I ja zapisujem stihove u svoju tijesnu podsvijest.
Dobrodošli,neonska sjena.


mda

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Photobucket - Video and Image Hosting

Lakoća kojom određena mišljenja postaju opća, proizlazi iz
nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje osnovano
na vlastitom razmišljanju.
Gustav Le Bon


Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja
svojim mislima.
Arthur Shopenhauer


Shoot for the moon. Even if you miss it you will land among the
stars.
Les Brown


Life loves to be taken by the lapel and be told:
"I am with you kid. Let`s go."
Maya Angelou




It's not that "today is the first day of the rest of my life",
but now is all there is of my life.
Huhg Prather



You have to leave the city of your comfort and go into the
wilderness of your intuition. What you`ll discover will bw
wonderfull. What you`ll discover will be yourself.
Alan Alda

srijeda, 05.07.2006.

ah

Opet gledam i sve je tako obično,nemam volje za ničim,nema ničeg posebnog da mi uljepša dan niti ničeg tajnog,previše brinem.
I motivi moje mašte postaju motivi snova drugih ljudi previše bolno da bi bilo istinito ali je,jedina stvar u kojoj imam nadmoć prestaje biti moja svakim moji pokazivanjem povjerenja u ljude.
I sve odlazi u neke druge živote,nekim drugim ljudima.još malo pa ću morat prodavat autorska prava.
Nimalo lijep osjećaj,sve što je ostalo pomalo kidaju s mene jer dajem…
Još je jedna iluzija tu negdje,a nju ne dam,ma koliko god želim podijeliti tu sreću sa nekim drugim,ovaj put neću…
Jer ono na što nailazim nije nešto što sam očekivala,toliku nekreativnost i zatupljenost ljudi.
Danas-šarenu monotoniju,uniformirane i ograničene ljude,sa istim jebenim motivom,imati nešto jače i efektnije da bi se dokazali.
Sve je izgubilo neku posebnost i bilo što lijepo,ono što je nekada bilo lijepo isticalo se jer je bilo drugačije od ostalog.
Danas,nema toga,i ja sam dio mase i sramim se kad čujem neke pojmove kojima sam godinama morala smišljati imena i predočavati ih …
Jer sam ponovno dopustila da mi uzmu sve. Ja sam obična isto… i koliko se god trudila biti drugačija,nikada neću biti tako,jedino,ja se ne trudim…ne toliko krvavo da se stapam u masi,a to se ponovno događa,nema veze,pažnja i nije neki bitan faktor.
Ima nešto bolje,samo moje… i po tome bi se svaki čovjek trebao razlikovati…

- 19:20 - Komentari (15) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.