So called my life...

Ti si u svemu.
Ti si moje sve.
Ne mogu te objasniti razumom.
O tebi mogu pricati tisinom...
I jata malih svijetlucavih krijesnica u mojim ocima mogu nacrtati tvoj odraz...
Ali ne mogu te objasniti razumom.

...i meke pahuljice kao biseri
koji blistaju,
svud po njemu...

I know that she’s waiting
For me to say forever
I know that I sometimes
Just don’t know how to tell her
I want to hold and kiss her
Give her my love
Make her believe
Cause she doesn’t know
She doesn’t know

You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart

I know that she’s always
There when I need her loving
I know that I’ve never
Told her how much I love her
I see her face before me
I look in her eyes
Wondering why
She doesn’t know
She doesn’t know

You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart

Say, say that you’ll be there
Whenever I reach out
To feel your hand in mine
Stay, stay within my heart
Whenever I’m alone
I’ll know that you are there

You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart
You’re all I need, etc.
All that I need
Is for you to believe
All that I need
Is You.> - White lion - You’re all I need

Znam bejbe! Znam...
We are two for life...

...i jato dobrih mirise Istre po sobi razvijas...

Ne zelim sklopiti oci... gledam te kako spavas.
Smiren si...
Na licu mi smjesak.
Zelim te poljubiti. Ali necu. Da te ne probudim. Zelim da se naspavas. Sutra putujes...
Putujes... tuzna sam. Nemirna.
Zelim zaustaviti vrijeme... ne zelim ga pomaknuti... ne... ne znam vise sto zelim.
Sto je jos tih nekoliko mjeseci naspram vjecnosti... ne, ne zelim razmisljati o vrmenu. Ne zelim razmisljati o udaljenosti. O rastancima... bar ne sada.
Sad si tu.
Slusam te kako dises...

Noc polako odlazi iz sobe... mala zraka sunca dodiruje ti obraz...
Otvaras oci i jos onako snen trazis me pogledom... smijeskas se...
"Dobro jutro..." sapuces dok trazis moju ruku.
"Dobro jutro..." sapucem dok stavljam svoj dlan u tvoj.
Privijas me uz sebe...prislanjam glavu na tvoje rame...
Toplo je... mekano... njezno... mirisno...

Jagodicama prolazim crtama tvog lica u potrazi za nekim jos ne otkrivenim mjestima...
Ljubis moje prste...
Sakrivam poljupce u tvoju kosu... da spavaju s tobom na jastuku kada me ne bude kraj tebe...
Upijam ljepotu svakog trenutka...

Odlazis...
U grlu neka knedla a u trbuhu mucnina... sutim a u meni svaki atom vristi od boli.
"Sretan ti put..." govorim jos jednom.
Jos jedan poljubac i gledam kako te cesta odnosi...

Opet sam sama. I opet si odnio sa sobom onaj najbolji dio mene.
I ceznja opet razdire...

Ponekad se pitam kako sam zivjela sve ove godine bez tebe?
A onda shvatim da nisam... jer ti si utkan u mene oduvijek. Kao sto sam ja utkana u tebe oduvijek. Samo smo se trazili...
U nekim krivim ocima...
U nekim krivim dodirima...
Zbog koji smo padali... pa se dizali... i koji su nas tjerali da placemo i da se smijemo i da se nadamo... da ipak postoji nesto vece od svega do sada.
I govorili su nam da smo naivni i da smo preveliki da vjerujemo u bajke...
Ponekad smo im vjerovali... i opet skretali na krive puteve... Barem su tada izgledali krivi.
Danas vjerujem da ni jedno skretanje nije bilo krivo.
Jer morali smo padati i osjetiti bol...
I morali smo sumnjati u bajke...
Morali smo se dizati i traziti u nekim krivima ljudima...
Jer da nismo, mozda se nikada ne bismo pronasli... i kako bi siromasni bili bez svih ovih osjecaja...
Znala sam da jednom kada primis moju ruku, da ce to biti pocetak vjecnosti... i bio je.
Isprepleteni prsti i suze i kisa i hladna rijeka... i 4 plava oka koja su izgarala i pricala tisinom...
I zagrljaj... najnjezniji... moja glava na onom mjestu na tvojim prsima koje je oblikovana samo za mene...
Na kraju dana bitna je samo ona jedna osoba uz koju se ususkas i koja jednim malim poljupcem otjera svu besmislenost koju nam ponekad neki dani donesu...
I cak i sada kada ova udaljenost boli, ti si ta moja osoba na kraju dana i ja sam ta tvoja osoba na kraju dana...
I znam... osjecam sve ono lijepo sto nas ceka.
Jos samo malo... jos samo malo i nece nas razdvajati hladni gradovi i stotine kilometara... jos samo malo i pocinje zauvijek...
Zagrlit cemo se jako, najjace i vjerojatno cu plakati kao i onu vecer uz rijeku... a ti ces poljupcima brisati moje suze i pustiti da isplacem svu tugu i srecu... i nikada me vise neces pustiti.
Jos samo malo... jos malo i pocinje zauvijek...