četvrtak, 15.02.2007.
HAJDUK, DINAMO, ŠIBENIK I ANTE
objavljeno NA XPORTALU, 16.1.2007 22:32:46
Znate zašto su Hajduk i Dinamo pokupovali u zimskom prijelaznom periodu sve što valja? Ne zbog pojačanja, nego zbog oslabljenja. Sve one koje su nam Bandićevim eurima pokupili sa Šubićevca, neće u nastavku sezone morati driblati. Ovi će za nešto više para sjediti na klupi, i Šibenik više nikad neće biti 4. na ligaškoj ljestvici. Jedini izuzetak je Ante Rukavina, nesporni talent, nešto što s događa svake treće prijestupne. Mali Rukavina, kažu oni koji se kuže u balun bolje od mene, bit će Dražen Petrović nogometa. I Goran Višnjić nogometa. I Mišo Kovač nogometa. I Arsen Dedić. I Perica Bukić. Joj, kako se volim kurčiti svojim šibenskim facama, bolesni sam zavičajoljubac. Šalu na stranu, mali je stvarno dobar i koliko god čelnici šibenskog ultra siromašnog kluba od njegova transfera u Hajduk stavili u svoj džep, drago mi je da se pojavio jedan tako veliki talent. Kažu mi oni što su bili nekidan na Šubićevcu na oproštaljki maloga, da mu se zacaklilo o očima, da mu je suza smočila oko. Jebote, koja je to sreća, da se taj mali Rukavina pojavio baš takav kakav je. Velika sreća. Jer mali nije rodjak, kulturan je, obrazovan, zna se obući, ne sluša kretensku mjuzu, cajke... totalno je netipičan, i možemo biti jako ponosni na njegov gradski, urbani identitet kojim će reklamirati Šibenik u Hajduka. Bravo Ante, svi smo za te, rekli bi desničari. I falit ćeš nam, jebeno ćeš nam faliti. Meni je, doduše, malo lakše, jer sam navijač Hajduka, i sretan sam što će moj klub pojačati tako vrsni igrač. Naravno da mi je Šibenik bliži srcu, ali Hajduk je Hajduk. Hajduk je institucija i navijati za Hajduk stvar je tradicije, time se dokazuje identitet Dalmacije, sklonost našim vrijednostima i vrednotama, svemu onome što nas čini onim što jesmo, što nas razlikuje od ostalih u Hrvatskoj, napose purgera. Svaka svima čast, sve poštovanje i nepobitni respekt purgerima, ali Hajduk i Dalmacija su svetinja, naša svetinja. Ante Rukavina odabrao je jedino pravo, da je otišao u Dinamo nikad mu to ne bi oprostio, ne ja, jebeš mene, nego ova rulja oko mene. Iako je Šibenik tradicionalno u nekakvoj neprincipijelnoj koaliciji s Dinamom, što mi nikad nije bilo jasno. Valjda zbog prirodnog antagonizma između dva grada susjeda, kao nekakvo ribelijanstvo prema Splitu... Mi smo uvijek trebali biti provincija naspram Splita, a to ne želimo, ne dopuštamo jer smo puni sebe i nabrijani malo previše, pa se valjda zato dogodilo to neprirodno s Dinamom, kao, postat ćemo saveznici s vašim neprijateljima, jer neprijatelj našeg neprijatelja naš je prijatelj. Kako bilo, meni je Hajduk mio, a Dinamo nije. Pogotovo ne ovakav Dinamo, zagađen jednim tako grezim likom kakav je Zdravko Mamić. Toliko para, a toliko malo muzike. Što mu vrijede sve pare kad je nesposoban? Nije mi jasno kako se ne mogu probuditi više ti purgeri. Pa zaboga, jebu ih više od 15 godina. Prvo ih je izjebao Tuđman s imenom kluba, a onda, kad su se taman malo sredili i došli sebi, dogodilo im se još veće sranje, dogodio im se Zdravko Mamić. U životu nisam vidio toliko preseravanja, prenemaganja i lošeg sarkazma. S lovom koju će popušti samo zbog loše procjene u slučaju Nowotnya i ostalih, moj bi Šibenik mogao pjevati. E moj Mamiću, što prije pustiš Dinamo, prije će klubu krenuti. Hajduk mi je u srcu, ali isto to srce mi je igralo, htjelo izletjeti, svaki put kad se Dinamo borio u Europi, i svaki put me boljelo kad je popušio. Jebote, kako sam bio sretan kad je Eduardo zabio topnicima. Zato bi volio da taj debil M ode jednom za svagda, i da naša oba kluba odu u Europu, da i hrvatskom nogometu napokon krene i vanka. A Hajduku će s malim našim Antišom krenuti, znam to. Vulić je majstor, velika faca, i ako će itko maloga izbrusiti, to je on. A vjerujem da će vrlo skoro doći i Bilićeva pozivnica. Mali će napraviti velike stvari u reprezentaciji, i ne bi se začudio da na idućem natjecanju EURO, Rukavina bude uz Petrića vrh naše špice. Dabogda. Mislim, o kakvom se liku radi najbolje ilustrira detalj koji sam čuo jučer, slučajno načuvši telefonski razgovor kolegice. Ona radi u vrtiću, ali surađuje za novine u kojima radim. Bila je nešto dogovarala s majkom Rukavine koju poznaje, da bi Ante svratio u vrtić družiti se s klincima. I sad, bio je zadnji dan prije selidbe u Split, sve se odvijalo brzo i u zadnji tren, i kasnio je i sam happening na Šubićevcu gdje je Ante imao oproštaj od kluba i novinara. Mogu zamisliti u kakvoj je gužvi bio. U svom tom kaosu, kolegica je mislila da nema ništa od posjeta vrtiću, definitivno ultra - perifernog događaja, za koji nema vremena. No, Ante je nazvao, ispričao se zbog silnih obveza i kašnjenja i pristojno i skulirano kako on to radi, pitao kad bi bilo najbolje da dođe. I jasno, došao je u vrtić, i strpljivo se družio s klincima. To me oduševilo i stvarno mu svaka dala. To je čovjek, ljudina i želim mu sve najbolje. Želim mu da ostvari sve svoje, ali i naše snove, u Hajduku, Juventusu i reprezentaciji. Bravo Ante! Uh, ne mogu vjerovati da sam napisao emotivni tekst. Ne bi se začudio da mi danas padne klavir na glavu…
