Anin san

Ana je sanjala more u trenutku kad je bila u teškoj i kompliciranoj vezi koja nije imala izgleda.

Ana sanja:
Stoji na rivi na kojoj se u mladosti često sunčala i skakala u more. Međutim, riva je mnogo viša, voda je negdje dolje, duboka, gusta, neprozirna, kao da je na njenoj površini ulje koje se prelijeva u metalnomodroj i tamnoljubičastoj boji. Ana se sprema skočiti u vodu na glavu (inače ne skače na glavu nego na noge) premda vidi da se u vodi previjaju velike i opasne ribetine poput morskih pasa. Ana zna da nije pametno skočiti u tu vodu i da je opasnost prevelika, ali ipak skače. Voda je topla, ali u njoj nije ugodno. Ribetine ne napadaju, ali Ana želi izići iz vode jer je njihova prisutnost plaši. Skok je bio snažan, Ana je duboko potonula i mora uložiti mnogo napora da se probije do površine koja se tek nazire. Ona zna da će izrananje potrajati.

Skok u vodu u kojoj je opasnost i više nego očita, odraz je nepromišljene odluke da se prepusti osjećajima i uđe u vezu koja nije dobra za nju. Veza je opterećena opasnostima i mutnim i nejasnim situacijama. Ana ubrzo uviđa kako je nepromišljeno postupila, ali sad je već duboko zaronila i trebat će joj vremena da se iz svega iskobelja.