narcoleptic suite

jucer sam skuzio kako je dobro voziti bos.
veliki je to gust i otkrice, noge mi se nece usaftavat kad sjednem na + 480 nego samo leda, pazusi i prepone.
i guza, da..
u tramvaj nisam usao mjesecima, ali sumnjam da je gore od auta ostavljenog na suncu.
velika mi je uzivancija slusat mamu kako se tlaci u kipucem autu jer kad sam ju molio da udijeli nesto pri kupnji auta kako bi uzeo full opremu s klimom nije htjela.
sad nek patimo..
platila je kasko, zlu ne trebalo.
a zlo je prisutno pa mu je trebalo vrlo kratko.
dvaput.

dobra je stvar u prici sto nemam putno racunalo pa nemam ni moguce probleme s istim.

jucer sam kupio svoju prvu roza majcu u espriju.
nije svjetlo roza nego zagasito lijepa pinki boja.
pedere koji misle da je to pederski molim da se izgube odavdje.
potom sam se nasao s okattom na sladoledu i trazio tenisice.
onda sam u mercatoneu kupio one folije za zastitu od sunca u autu.
kad bi barem mogao vozit s njima.

trebam chene koje su iznutra kozne jer mi tako odgovara.
nasao sam ih.
dvoumim se jer su ruzne izvana, smede najkice.
ali izvana i nije toliko bitno.
moraju izgledati normalno.
nije lako, ipak ne trebam savjete.

inace volim sam raditi neke stvari.
ne sve, samo one koje se to mogu.
a uvijek ima stvari koje mozemo puno kvalitetnije napraviti sami, bez uplitanja frendova i bez njihovih savjeta koji samo odmazu. ponekad, naglasavam !
kompliciram.

nisam jedan od onih koje za rukicu treba voditi da si nekaj kupe i koji trebaju savjete kako im sto stoji.
ne.
volim sam kupovati robu pa poslije nek sere tko sto hoce o tome kako mi nesto lose stoji i kako sam nesto puno platio.

debljam se.
80 kg na 181cm.
podaci za bm index govore kako imam normalnu tezinu, ali ja se s time ne slazem jer je najbolja i njaegzaktinja formula :

visina iznad 100, dakle 81 minus 10 %, dakle oko 73 kg bi bilo idealishen.

ni on se s time ne slaze.
mrzim ga zbog toga, a sebe zbog ljenosti da postignem sto i on.
ustvari, ne zelim tako izgledati, nemam potrebu piti svakojaka kreatinska i proteinsko nisko kaloricna sranja kako bi mi voda otisla u misice i cim prestanem vjezbat misici splasnuli kao ispuhani baloni. nemam potrebu biti isklesan kako bi imao samopouzdanja jer ono dolazi iz mozga, ne iz misica. nemam potrebu bildati jer sam dovoljno zgodan da ne moram i da si mogu dopustiti ugodnu popunjenost.
on ocito nije. iako meni je.

salo se ne da pretvoriti u misice pa ga treba maknuti prije napumpavanja.
ustvari sam vise chubby tip. ne ja, nego su mi drazi spontani i zabavni likovi s trbuscicem nego optereceni fitness manijaci poput njega.
ali ne mozes protiv ljubavi.
svatko ima prioritete.
to mu govorim svaki dan kada izabire teretanu umjesto izlezavanja.
svaki jebeni dan.

zadnji posjet teretani bio je proslog ljeta.
nemam love za sve sto mi treba, vezano je uz teretanu.
on me maltretira i ucjenjuje vec mjesecima da krenem jer je opterecen svojim klesarskim trbuhom i prsima.

nemam sad ni novaca za jos jedne chene u kojima cu vjezbat jer necu valjda u skejterskim, il najk u teretanu.
prosle su mi godine preko noci nestale odlicne ribokice za trcanje ostavljene na luftanju pred vratima. ocito netko od mojih susjeda ima sneackers fetish, i to smelly sneackers fetish.

clanarina i napitci bi mjesecno dosli na min. 300 kn.
nemam sad za to..
on je voljan dat mi pola jer radi covik i to fino, ono, financijski motivirano pa nije bed.
ipak, jos sam tako lijen, lijen cak i za plejku.
zamislite ljenost kada ti se ne da biti lijen i igrat plejku.

jedino dobro u cijeloj prici o vjezbanju je da sam odlucio popraviti bic koji sam prosle godine rastavio kako bi ga prenio baki u podrum(koji nemam doma). planiram kupit onu kuku kao seinfeld i stavit ga na zid.volim kad nesto sto volim raditi ne radim dugo, skoro godinu dana, recimo plivanje ili voznja bicikla jer ogroman je gust zaplivati, ili sjesti na bicikl nakon cijele godine.

nastavit ce se..

s obzirom da cu se daljnjim textom previse truditi dostici neponovljivi uspjeh citanosti proslog posta , nemojte mi zamjerit ako je ovaj glup. uostalom, zamjerite, jebe mi se. na kub.

danas jos nisam srao sto je za mene u najmanju ruku precudno jer prvi dim i prvi šljuk kave dok se jos ptice bude ispaljuje me na wc uz trag zvijerske masine u obliku sivog dima po dnevnoj sobi. ne, ne mislim na prdec.

tako .. kako bilo, moram sad izmisljati prosvjetljenja i zanimljiva sranja zabavna za citati jer spontanost mi je trenutno nula. nada. z(s)ero.

vazna stvar, razmisljanje koje zelim s vama podijeliti su rektoskopsko palpirajuci pregledi djevica kod ginekologa. samo kratko, pitanje od milijun lira za vas glasi : treba li zabraniti analne preglede djevica kod ginekologa ?




inace, netko manje strucan, mogao bi potpuno pogresno protumaciti moje gejpederstvo pa zabrijati kako sam opterecen supkom nakon ovakvih recenica koje vam dizu zeludac umjesto neceg sto bi trebali.ionako se sigurno dogodi svakome u pozi 69 da nos cisto slucajno ode prema paku kad je cura gore.a "cura" je uvijek gore ifjunouvodajmin. gejpederima to i nije neki problem, ali oni uvijek paze da je sve tu cisto sto se za spontane heterosexualce i ne bi moglo reci.kod pedera je sve stvar dogovora pri cemu se dakako gubi na funkcionalnoj spontanosti, al jebiga , bolje i to nego jebat drek.dakle, tko ne smrdi je gejpeder i tocka.



radi se o ovome. decki vole jebat u supak. pravo pitanje je da li cure zaista vole samo normalno ili i u picku ?? neki vole jebat decke, neki vole cure, a neki vole oboje.ove potonje zaista ne razumijem, stovise, ne druzim se s takvima. to je posebna sorta. mogu oni iz gejpederstva, al' ne moz' ono iz njih. kad im dode da ga metnu u guz, lijepo zamole djevojku, naravno ne spominju odmah smoki u stilu dođi čići da ti čiča spiči nego prvo pitaju mogu li prstom, s blagim strahom u ocima zbog vrlo moguceg odbijanja, ali ono cemu se ni u snu ne nadaju(mozda budu ako ovo procitaju) je u pravilu jedna te ista ping pong zamolba od strane zamoljenih djevojaka. mozes ako mogu i ja tebi. to ja naravno preogromna prepreka divljacki napaljenim mozgovima nad mudima s naglaskom na mudima koja zele zadrzati pa se gnusaju od takvih pomisli.u pravilu sve propada.

tada djecaci imaju dvije opcije. prva je nasilno penetriranjne koje ne preporucam iz mnogo razloga i pritom podsjecam na onu slavnu : bolje jedna picka u ruci nego deset u zraku, a curama savjetujem da se opuste ako vec vide da nemaju gdje i kako, dakle djevojke, ako vas siluju, opustite se i uzivajte. druga, popularnija i preporucljiva momacka metoda jest cekanje, vrlo bolno i sexualno neisplativo cekanje i dojebavanje. usjpjesnim nagovaranjem i gomilom ljak lezbicirajucih veceri, mozda jednom i dozive exstaze analnog sexa.

kod analnog sexa vazno da je anal cist i da se ulazi jako polako kako bi se misici crijeva stigli skroz opustiti tako da je u pocetku dopustivo jaukanje i blaga slatka bol, najveca greska onog koji je jeban je da se zgrci i stisce, ali ako vam netko stenje i jauce i nakon deset minuta, vjerojatno ga necete jos dugo odrzati visoko osim ako desanka nije jako dugo bila na godisnjem.

za kraj, ako vas zanima kako se sve moze zatrudnit procitajte u boxu slijeva, i gejpederima ne gine trudnoca, od crijeva do hipofize, a ako vas zanima kako se ne moze, procitajte ponovo. nasi stari su to radili crijevima zivotinja pa oprali i susili na striku. doduse i u nekom srpskom filmu sam vidio tu foru u ratnom vremenu.

nakon svega sam malo razmisljao o onoj : ne gazi travu...pusi je. i jesam. nakon sto sam ga skupio s tepiha.shit, ispo mi shit.

sve je relativno ljudi moji.
jako relativno.
zapamtite to.

i tak ne

neku sam vecer gledao scrubs i odusevio se idejom o wcu na krovu zgrade. na wcu doista mozemo dozivjeti prosvjetljenja. danas nisam dozivio takvo sto, ali je tamo zacet ovaj post. u ljubavi..

pocelo je razmisljanjem o pišanju. razmisljao sam i o drugim slicnim sranjima.o poslovicama, narodnim i srodnim izrekama :




..nije sve sranje, nesto je i pišanje, tj. sve je u zivotu sranje osim pisanja koje je isto sranje ako pisas uz vjetar.

onda se sve svelo nekako na razmisljanje o prdenju pred osobom s kojom sam u vezi. nije li ljubav dosegla vrhunac kad mozes bez srama sprditi toxicni oblacic pred osobom koju si odabrao/la za svog intimnog prijatelja?

lalalalala, booooom, lalllalalalal .....

potom sam, vezano uz temu, razmisljao o sranju izbacujuci istovremeno teret, a u neimanju casopisa pri ruci. tko sere zlo ne misli. kad se poserem imam obicaj pogledati papir kojim sam upravo potegnuo potez preko paka. imate li i vi???isto tako mi je smijesna cinjenica da je muskarcu neizbjezno gledati vlastiti mlaz urina pogotovo dok je pijan u gostima, a zna da oni znaju da je on na wcu i zna da oni nakon njega dolaze na wc i da ce vidjeti zapisanu dasku pa ne smije skrenuti pogled dok piša i zamislajti njene sise. nadovezuje se i sama iskace cinjenica da nakon svakog brisanja nosa moras pogledati baukače (snotrocketiche) ilitiga šmrklje koje si izbacio. ipak je to dio tebe kao i drek, a sve sto je dio tebe i dajes to svijetu oko sebe izbacivanjem, povezano je s tvojom dusom.dobro se israti dobro je ya dusu! to sam jednom procitao u knjizi velikokineske mudrosti autogenog treninga kojeg svake godine imate prilike iskusiti nakon procitane knjige u parku stara tresnjevka s gospodinom homofilicarem drmrscmrsgrfdjhrrr gruden homofobom. šalu na stranu, zabij mu bananu i hiti ga na granu! kako ga ne mogu smislit.. dakle, ogledalo duse je u izlucevinama, siguran sam da to niste znali. ne brinite, nitko se nije naučen rodio! ziva je istina da psihicki bolesnici imaju problem konstipacije jer imaju osjecaj da im sranjem netko nesto oduzima, ili da gube znacajan dio sebe. ti ga krstis, a on prdi.


isto tako, kad se ispišam, dobro ga iscijedim objema rukama, protresem pa potom obrisem no cuo sam da ne rade svi tako. neki rade samo jedno, ili dvoje od tog. mogao bi ustvari napraviti anketicu da saznam javno mijenje ovog pitanja koja bi u tom slucaju bila usko vezena uz spank drkicu jer se po mom tumacenju svaka trešnja ili cijeđenje dulja od 3 sek ili 3 puta(sto prije prođe) racuna kao drkica. dosta mi je zena, uzimam "stvar" u svoje ruke! sve je dobro kad se dobro svrshi. sto se mora - tesko je, ako moras sjedit na desanki po ure prije zamamnog bacanbja u stanje ne svijesti.


nakon pisanja navlacim hlace u kojima su boxe. vidio sam jos kao klinac frenda koji je to sve skupa navukao ko neko radnicko treger odijelo i to nisam nikada zaboravio samo zato sto mi je bilo jako bolesno za vidjet. kasnije se češo po jajima cijelim putem do grada. ja uvijek popravljam boxerice, navlacim ih ispod hlaca, povlacim, potežem, a unatoc tome zna se dogoditi da nazuljaju prostore izmedu polutki straga. kako god okrenes dupe je uvijek straga. mislim da je u redu da svatko potegne svoje boxe prije nego navuce hlace i dogodi mu se nezgoda zbog koje ce najvise ispastati njegova djeca, al opet, mišljenje je kao dupe, svako ima svoje...

isto je tako vrlo i neizmjerno vazna cinjenica da svaki muskarac u vremenu dok je jos djecacic nauci pravilno pospremati kitu u `lace. to se nauci s vremenom, kao i ovo s boxama. ovisno o kitokonstruituciji, a poucen iskustvom nažuljavanja, nauci se pospremati kitu lijevo ili desno. prednosti niti mana nema ni jedna strana kitopospremanja, kazem, ovisno o tome kako kome pase i na ciju stranu ciji zabacuje.


nastavak slijedi...nakon sutrasnjeg sranja, ili kad me prosvijetli tamo gdje i moja mama ide pjesice.

uzasno volim makete. male trodimenzionalne minijaturice zgrada, gradova, prirode. prostorne planove napravljene s puno umijeca, truda i vremena.
nikad nisam bio modelarsko uredivacki tip, kao klinac sam ponekad kupio one avioncice u turbo limacu koji se sljepe i ofarbaju, skupljao sam i male vojnike, tko se jos toga sjeca?
warhammer nisam nikada dozivio.

volim zamisljati stvari iz raznih perspektiva, sagledavati i analizirati sve moguce aspekte prostornih planova umova i osjecaja. primjecivati detalje zacahurene u supljinama balona vremena. ako je sve skupa samo ostatak ociju nezapamcenog, ali srcu dodirljivog, mozda je tenutak jedino sto postoji, a ostalo se ne racuna. volim preuzimati osjecaje, poistovjecivati se s tudim vibrama i filmovima koji cesto i najcesce nisu sasvim autenticni i pozitivni.vrlo je lako izgubiti se. dijelim neogranicene kolicine energije bar dok ne popune svoje rezerve.gotovo uvijek se preracunam.zaboravim zaustaviti transfuzijsku pozitivaciju pa ostanem bez daha.preuzmem dio njihovog loseg sadrzaja kako bi napravio mjesta za ono sto dajem.a razgradujem jako polako.kratkorocno gotovo neprimjetno.logican slijed je autotransfuzioptimisticki proces kojim odlucim vratiti sto je moje, sto me vraca na sam pocetak .kad bi samo naucio sintetizirati zdrav i dobar dio uz sve te smetnje koje previse utjecu, mislio sam..

dogada mi se da se nadem usred jedne takve makete.rjede nego u djetinjstvu. hodam i nasmijem se, iznutra. dode mi da vrisnem, ali nikad to ne ucinim. pogledali bi me u cudu ili ne bi ni primijetili....
.....da se smijem dok hodam i brojim dane..
da ne znam zasto su tako odgojili svijet i bijesni su zbog toga pa optimizam ne primjecuju.
da ne razumijem zasto ne uzmu dio nego ga odlucuju mimoici. izbjeci zaobilazenjem.ono sto im treba, a sto su ne mareci zaboravili.kad odlucuju proci pokraj besplatne hrpe pozitivizma koju mogu naci kraj plocnika bilo koje ulice makete.

naci ce me po tragu.ostavit cu im dio za kasnije.za slucaj da se odluce vratiti iz betonske zgradurine i uzeti djelic za probu.

i smijem se.
iznutra. jos samo moram skupiti hrabrosti i bez srama vrisnuti.
jer dan je dobar.

shvatio sam da da je autotransfuzija osjecaja glupost.
ne samo da brzo razgradujem, nego mislima konstantno stvaram pozitivu dvostruko brze no sto ce me njihova slova, njihovih losih misli, ikada moci izjesti.
prestao sam se brinuti.
znam da se smijem.
i napokon sam spreman vrisnuti.


bez obzira na njihov glup svijet i lica plutajucih ulica makete.

jedna me jedina stvar zaopkuplja zadnjih tjedan dana.naime, prosle srijede na mob me zove baka sto moze znaciti samo jedno jer baka me nikad ne zove osim ako me jako treba, a tada znam zbog cega me treba, da me krhkim glasom pozove u pomoc.cijela prica nije lijepa za pricat, pisat, citat, a najruznija je za vidjet.taj dio je nazalost pripao meni i mojoj baki.ipak cu podijeliti s vama, mojim virtualnim drugarima ono sto me muci, bez cenzure, znajuci da vecini vas ovo nece biti ugodno citati.osjecam se sad nekako povezan sa tom dalmatinskom staricom koja je na van hladna kao istarski krš usred bure zimi.

ulazim u bakin stan, vrata na ulazu odskrinuta.baka sjedi u kutu boravka rukama pokrivajuci zaplakano lice.

teta, uzrok suza, hoda u bijeloj krvavoj majci po razbijenom stanu, vice i vrijeda.prozora nema, staklo po svuda, tv na podu razbijen, drvena komoda potrgana.izvodim baku van u papucama.na putu p[rema dole govori mi kako je primila par udaraca u leda od tete u naletu bijesa.ne mogu vjerovati sto se dogada iako nije prvi put..o ne, baka ima 84 godine.za nama ostaju otvorena ulazna vrata , vika, dernjava i strka , zvukovi gazenja po staklu.susjedi otvaraju vrata i s nevjericom pogledavaju prema nama.navikli su, kaze baka.stavljam je u auto i s moba zovem hitnu.objasnjavam da teta boluje od schizophrenie simplex(pomalo se pitam ne bi li taj simplex dodatak trebalo preoblikovati u paranoid).oni mi objasnjavaju kako na silu ne mogu odvesti nikoga.znate, mi dodemo i pitamo bolesnika da li hoce s nama na lijecenje(svaki sch. bolesnik koji je vec bio na tzv. "lijecenju" zna da je stala u koju ih strpaju jedino sto ce vidjeti sljedecih mjesec dana), a oni naravno ne zele.dok ne postane opasna po druge, ne mozemo nista.objasnjavam da u stanu vise nema lomljivog posuđa niti prozora i kako je baka nakon oba polomljena kuka(u vrlo sumnjivim uvjetima prosle godine u razmaku od samo mjesec dana) zlostavljana.moram zvati policiju i jos k tome nabaviti nalog od lijecnika opce praxe.policija kaze kako bez hitne ne mogu nista.ko tu koga jebe?odlazim po nalog kod njene doktorice koja ponovo zove hitnu i policiju.moraju doci istovremenao.vracamo se gore.ulazimo u stan, a ispred nosa nam dolijece pepeljara.pokusavam ju smiriti i objasniti joj kako bi bilo najbolje da sjednemo u auto i odemo u jankomir ili vrapce, pomalo me strah te sitne zene u koju u trenu epizode ude sto vragova pa poprimi nevjerovatnu silu.zasto si to ucinila teta?kroz suze jedino sto je rekla bilo je : ne znam.i nastavila viku......

nakon pola sata uvjeravanja kako ce morati piti ljekove i trenutno otici na lijecenje, nakon njenog kategorickog odbijanja , dolazi hitna.troje ljudi pokusava ju uvjeriti na sto ona uzvraca uvredama njihovih obitelji i djece.ljudi su zgranuti, ali znaju o cemu se ovjde radi...na dolazak policije vrijedanje se pojacava.niko njoj ne moze nista.u djelicu sekunde čopavaju je oba polismena i odvlace u vozilo hitne.tu drama za cije opisivanje nemam snage ni volje tek pocinje..

zao mi je bake.zao mi je i tete koja u principu nije kriva za sve te kemijske promjene mozga, mozda je kriva sto je svjesno prestala uzimati ljekove pred par godina iako je i na njih slabo reagirala.zao mi je i tate koji boluje od sindroma bordeline, paranoje i hipohondrije pa ima faze kad ne izlazi po mjesec dana, a onda faze tuluma, pljuganja, slikanja i obilazenja diskaca po gradu u tregericama i klokan kapi.kod oboje naslucujem malo tezi oblik od schizophrenie simplex koji se ustvari opisuje kao schizoidni sindrom, a ne sama schizophrenia, tzv bipolarni sindrom(manicna depresija), ali to je moja dijagnoza koju cesto mijesaju sa schizophreniom,a ona to nije i strogo je genetski uvjetovana za razliku od sch. koja moze biti uzrokovana i bakterijom u trudnoci koja ostecuje mozak i vodi u oboljenje.to suigurno niste znali.necu ovdje ulaziti u uzroke i posljedice schizophrenie.koga zanima, na dlanu su sve informacije gdje god se okrene.nije mi zao ni sebe iako sam prateci to popodne hitnu i policiju jer nisam sam znao doci do bolnice jankomir, na semaforu osjetio kako se povlacim u rupu žaljenja, ono u stilu kad i kome sam se ja gore zamjerio i tako to..ptsp je jako ruzna stvar....

razumijem da je bolest nasljedna, ali znam da su okolina i odgoj, kao i suosjecanje i briga itekakvi faktori u riziku oboljenja.ustvari mentalni su bolesnici u neku ruku zrtve bolesti, ali i okoline koja ih osuduje.pogotovo ova nasa.ako ne osuduje njih onda djelom s pravom osuduje njihove roditelje.najlakse je kriviti starce.ucinili su najbolje sto su mogli u danom trenutku.dali su sve od sebe, bolje receno, dali su njavise sto su mislili da mogu.tast sam, ali ne i nerazuman.prepustam sve onome koji zna sto cini, onome koji unatoc svemu ima svoje razloge i kojeg cesto zovemo samo u strci i jadu.ako mu se obracas, molis se, ako se on obraca tebi imas schizophreniu.ne tvrdim da su sch. bolesnici odaslanici boga da netko ne bi krivo shvatio.e koliko bi lakse bilo mojoj teti da je vjernik.ali nije.

ruku na srce glumci nisu daleko od dijagnoze podvojenih licnosti, pisanje je nista drugo nego drustveno prihvlatljiv oblik schizophrenie, blues zvuci vrlo legalno i dobrobitno schizoidno....mnogi su znanstvenici poprilicno velikog iq-a bili schizoidne licnosti, posebice matematicari.cisto da razbijem zabludu kako su sch. bolesnioci neinteligentne polurijetke zivotinje koje treba izbjegavati i nista ih ne slusati.
treba razbiti stigmu te nesvacene i tesko dokucive bolesti!!!etiketa sch. bolesnika najteze pada roditeljima i obitelji oboljelog koji se moraju nositi s cinjenicom da se homofobni-ovdje nebitno i somatofobni narod ne zeli suociti s gradanima koje strpavaju u druge redove i presucujuci cijeli problem ignoriraju dio drustva koji ce im to ovako ili onako vratiti.

isto je tako cinjenica da mnogi kao da zele potaknuti simptome s kojima se bore ljudi sa sch.LSD i ostale psihoaktivne supstance izazivaju simptome identicne paranoidnim sch. epizodama.
novija istrazivanja pokazuju kako canabis takoder potice simptome, odnosno podize rizik od oboljenja(tzv. "onset") kod ljudi koji imaju bolest u obitelji.u ovu se skupinu i sam ubrajam.

nekim je ljudima tesko razmisljat o stvarima kojih se boje ili ih previse zamaraju.

nije toliko tesko suosjecat ili se bojat koliko je tesko znat se nosit s tim sto osjecas tudu patnju i suocit se sa vlastitim strahovima.jedino se tako covjek moze osjecati zaista slobodan, jedino uspinjuci se tragom straha koji ga vodi u nadi da ce pronaci ono zbog cega je toliko nemiran..

..nemoguce je shvatiti ovako nesto ako ne razumijes ocaj, ne mozes pomoci nikome ako nisi prosao pakao, ako ne porazis demone koji zive u tvojoj glavi.tek sam sada shvatio koliko vjera moze pomoci covjeku, ne morat o nuzno biti vjera u bozanstvo, religija, moze biti vjera u ono sto osjecas, mislis, nada u bolje sutra, ali pomaze, ne da razumijemo i shvatimo, nego da se smirimo, prekinemo razapete lance tastine, izgubljenih snova i shvatimo kako istina ne postoji, kako je sve sto trebamo razumjeti samo djelic laži.

nakon tjedan dana, zalosno je sto cu ovo reci, nitko nam se tamo nije ni obratio.svaki dan inzistiram pitanjima kada mogu razgovarati s doktoricom, ali niti jedan doktor, niti jedna osoba ni jedne jedine jebene rijeci suosjecanja ili objasnjenja, osim 2 rijeci sa sestrom koja otvori kad pozvonim : dosao sam u posjetu toj i toj.alo ta i taa, dolaz vamo, posjetu imas, aloooooo....ne znam cime ju sopaju navecer, ne znam hoce li biti bolje, ne znam sto cemo s njom kada izade, ali trenutno je zadnja osoba s kojom bi se mijenjao cisto sto se tice mjesta na kojem spava i boravi.baku je toga najvise strah, sto ce kad izade, ionako su od 5. do 12. mjeseca na moru.

inace, imam tek nesto veci od deset postotnog rizika za oboljenje od schizophrenie tako da se ne brinem, iako bi mozda trebao jer da su oni s 26 mislili o tome, da su znali, mozda je sve moglo puno blaze ispasti.tata i teta su blizanci pa je logicno da oboje imaju barem slicnu stvar.tu je rizik iznad 70%.
dakle, ne zalim nikoga jer uvijek moze biti gore u sto sam se uvjerio vec prvi dan, cim smo stigli u tu štalu od ustanove i šokirao se mjestom u kojem drzimo psihicke bolesnike.sobe su odjeljene šper pločama, ne zidovima.

necu uzeti za primjer karcinome, ali recimo da imate problem sa zdravljem i trebate na opercaiju.osjetljivi ste i strah vas je.vazno je kako se prema vama odnose zaposlenici bolnice, ali je itekako vazno i mjesto na kojem spavate, okruzenje u kojem svo to vrijeme boravite.

bolnica jankomir u sustini lici na industrijski objekt za obradu mesa i klanje.vrapce je ludara, tako izgleda izvana, dok je iznutra losija i od ove štale.ima tu kao i po drugim bolnicama boljih i losijih odjela.ima i stvarno losih poput ovog na koji su bacili tetu.jebena stala ljudi moji.ove slike neka docaraju samo djelic jada.odjel je zatvorenog tipa.ipak, polusatne posjete obavljamo u dvoristu(slike)gdje imaju sat vremena dnevno za nekakve bog zna kakve, nikakve aktivnosti.vec sljedeci dan uslijedio je novi sok.

zgrozio me urlik sestre: pogledaj ovoj glavu, sigurno je i ona puna.....nisam u prvi tren razumio o cemu se radi dok sestra nije posjela staricu i pocela joj pregledavati glavi vadeci nesto.u trenu mi je sinulo, ovdje vlada usljivost.majko mila, usljivost usred zdravstvene ustanove, usred jebenog zagreba na pocetku 21. stoljeca.pobogu, jeli to moguce???ocito je, jedino opravdanje je specificnost bolesnika koji su tu.

malo me cudi sto ne mogu do doktora.glavni odjelni lijecnik je na godisnjem, kazu sestre, prosli tjedan kazu dolazi u pon, ovaj tj dolazi sljedeci pon..dr. koja ga mijenja uvijek je na odlasku u vrijeme posjeta.jucer, kad sam ju napokon uspio povuci za jebeni psihijatrijski rukav rekla mi je kako je ionako prerano za bilo kakav razgovor i kako je ona trebala otici pred sat vremena doma..nije to rekla neljubazno kako zvuci, al komentar svega je suvisan.kuzim to, moraju procijeniti stanje, kuzim i prejadne sestre koje rade i rade, a rezultate ne vide, ali ne kuzim da nitko nije jos pozvao novinare, da nitko zaduzen za zdravstvo nije jos napravio nesto po pitanju smjestaja tih dekompenziranih jadnika koji svijet oko sebe ne razumiju niti ce to ikada moci.

na medicinskom fakultetu psihijatriji se posvecuju tek na cetvrtoj godini studija i to jednom ili dvije knjige od kojih sam onu eduarda kleina(zastarjele teze is psihijatrije) i procitao.dva tjedna na odjelu psihijatrije i to je sve.cilj je steci osnove patofiziologije i etiologije pa se kasnije upoznati s najcescim poremencajima.sve to stoji, da nije tako, studij bi trajao 20 godina.ipak bi logicnije bilo da psihijatri postanu oni koji su za to unaprijed educirani i pripremljeni na faxu(istina, 4 godine specijalizacije su vise nego dovoljno), a ne iz puke radoznalosti i zbog cinjenice da ce se lakse snaci u tome nego kada im je ljudski zivot doslovce u rukama.

kad vidim kako sve to izgleda u praxi ne mogu ostati ravnodusan.moja teta cesto ne razumije rijeci jer joj zvuce kao neki drugi jezik, ne povezuje misli, ima iskrivljenu sposobnost shvacanja i sliku stvarnosti, kognitivne sposobnosti idu prema nuli proporcionalno s godinama, u ogledalu nikada ne vidi sebe, glasovi joj ne daju spavati ni zivjeti.....u trenucima ocaja ne razumije vlastiti jezik kojim i sama govori, slike se izoblicuju, ljudi postaju neprijateljske zivotinje koje ju vrebaju....kroz buku glasova....

nekako mislim da jedino susosjecanjem mogu pokazati svoje razumijevanje i ponuditi utjehu njoj koja ne samo da nije odabrala biti takva nego ne nalazi razumijevanje ni kod onih najblizih koji joj jedini mogu pruziti utjehu.a kako i bi kad je tako agresivna_?doduse, ignoriranje problema oduvijek je u tatinom dijelu moje obitelji jedino moguce rjesenje istog.jedino ako zaista pokusamo shvatiti koliko je besmisleno tako zivjeti mozda cemo je moci zagrliti i skupa s njom cekati9za one koji se sjecaju, ovako je zavrsio post prosle godine, sada obrisan, o istoj temi.tada jos nisam ni znao da me sve ovo ceka.....)