Nedavno me na jednoj news grupi dobri čovjek pitao da li ja mogu letjeti?
Iako je posprdno želio ismijati forum i temu načeo je lavinu misli koje su se nemilosrdno sručile na njega Pa evo odgovora na njegovo pitanje koje definitivno opet usmjerava bit na snagu uma i želje te kreaciju željene realnosti u obliku ispunjenja iste.
Naime osobno me cijeli život prati san o vrlo vjerodostojnoj tehnici letenja. U pravilu kada sanjam nešto lošeprije sam pokušavao pobjeći dok danas raširim ruke i poletim. Snovi su toliko realni da kad se probudim trebam par sekundi da serazuvjerim da to ipak nije moguće u realnosti.
No iako je to tako kako jest uvjeren sam da bi jedan pomalo morbidan eksperiment uspio. Naime uvjeren sam kako je sve moguće ukoliko pravilnoupotrijebimo naš mozak. Misli su energija. A zakon o očuvanju energije pomiče brda i doline.
Sad bi se dalo o tome i više ali sve se svodi na osnovnu ideju da ukoliko mozak i sebe uvjerimo u nešto to postaje istina! Od banalnih želja koje šaljemo u univerzum pa sve do konkretnih. Sve radimo snagom svoga uma.
Autogenim treningom postižemo plikove na koži ruke koji nastaju zbog novčića za koji je naš um bio uvjeren da je užaren.
Činjenica je da je još neistražena mogućnost uporabe uma u svojstvu telekineze. No ako logično razmišljamo o mogućnosti da pomičemo predmete snagom uma - zašto ne bismo pomaknuli sami sebe ,..naprosto snagom uma. Ok
sanjam ,..ali neka ,...cilja baza počiva na zdravim osnovama logike s pretpostavkom da telekinezu kao pojavu ostavimo u funkciji stvarnosti.
Zašto ponekad snaga uma ne djeluje kako bismo htjeli? Ne djeluje jer uvijek postoji onaj dio nepovjerenja. Uvjerimo li sebe da možemo letjeti ( ili bar levitirati ) siguran sam da ćemo poletjeti. No zašto to u pravilu nije tako. Zbog toga jer "ZNAMO" da to nije moguće - drugim riječima uvjereni smo da to nije moguće pa zato to niti ne uspijeva.
Stvar je u vjeri. Vjeri u ono što radimo i što želimo. Pa kako to onda moramo željeti da nam se ispuni želja? ( u ovom slučaju želja letenja) Koji to osjećaj moramo imati da bi naša želja pretvorila duboke misli u energiju i pokrenula materiju?
Ovo je područje koje već dugo istražujem i djelomično imam rezultata. Ne nisam još poletio. :) No činjenica je da znam 100% kada imam taj duboki topli osjećaj želje. istinske , iskrene i potpune želje. Osjećaj koji govori o tome da je želja toliko realna i stvarna kao da se želja već dogodila i ispunila. Nešto više o tome moći ćete pročitati kasnije na mojem blogu...
Došli smo do morbidnog eksperimenta. Držeći se temeljnih načela spomenutih iznad te držeći se temeljnih načela logičnog zaključivanja - zamislimo sljedeći eksperiment: Zamislimo dijete - novorođenče, koje od samog početka poimanja svijeta bude odgajano u jednoj sobi ( kući ) posebno opremljenoj audio vizualnim doživljajima. Ono što želimo rezultirati prilikom odrastanja tj poimanja
svijeta i strukture fizičkih načela jest da dijete u svakom trenutku živi u iluziji svijeta ljudi koji lete. dakle dijete će imati video zidove koji će
prikazivati drugu " realnost" u kojoj ljudi lete kako ih volja. Ljudi koji bi dijete odgajali i imali pristup istom bili bi sajlama ili nekim drugim
trikom privezani da dijete dobije dojam da je letenje NORMALNA POJAVA. Uvjeren sam da bi prije ili kasnije dijete počelo levitirati snagom svoje volje. Zato i samo zato jer ne zna da je to nešto neobično, dapače misli da
je to potpuno normalno i tako djeluje i ponaša se u skladu sa svojim mentalnom realnošću.
Nažalost kod nas koji smo odgojeni u ovoj razini stvarnosti i realnosti koju svi poznajemo teško je napraviti toliki preokret u promjeni uvjerenja pojedinca da postigne toliku fizikalnu anomaliju poput levitacije. Naš svemoćni um ustvari nas koči. Vjerojatno sa razlogom. to trenutno ne znamo. Zasad je telekineza kao pojava poznata i primijećena kod ljudi jake imaginacijske moći kao i fleksibilnih nazora svjesnosti o realnosti.
|
