Bila je noć. Nebo je bilo prepuno zvijezda, a ja sam opet kao nekad slušala tvoje riječi. One riječi zbog kojih je osmijeh stajao na licu. One riječi koje si govorio samo ti. One riječi koje si samo ti znao izgovoriti jer si ih samo meni govorio. one riječi koje si govorio s tolikom ljubavlju koja se skrivala i opet pojavila. To su bile riječi koje su nedostajale, ali pitam se jesu li bile iskrene ? Da li si govorio istinu ? Da li si to stvarno mislio ? Neznam, pustit ću vrijeme da ide. Možda jednom, nadam se ubrzo saznam sve. Možda jednom opet budem bila u tvom naručju sretna bez pomisli hoće li tako biti i sutra !?



Bliži se moj rođendan i veliko slavlje. Možda se i ovogodišnja želja ostvari, tko zna ...

POVRATAK

Teško je zaboraviti kad me podsjećaš.
Baš kad shvatiš da ti bježim,
uvijek dolutaš.
Ti kažeš opet da ti nitko ne treba,
a još ne znaš da li više bolujem
tuđa ili ničija.

Ruke su tražile poznata mjesta
onako, kao zvijezde sigurno nebo,
kroz tamu, kroz pokoji zvuk s gitare.
Sve ostalo kroz noć je prešlo u mrak
-znalo se da već je bio kraj.
A nisi ni znao zašto se vračaš
u sliku iz okvira mog prozora,
gledajući dvoje zaljubljenih, ( nas ).

Poljubac vam šalje vaša Matea <3