** Već mjesec dana nisam napisala post. Čini se tako kratko, a toliko se puno stvari i promijena dogodila. Neke su se trebale dogoditi, a neke ne. Očito je onako kako je moralo biti.

Bila sam na moru, u Selcu.
Prijatelji oko mene, šum mora i valovi koji udaraju u obalu.
Bilo je posebno. < 33

U pozadini razne pjesme i od svih krene ona naša, ona koju smo samo ti i ja znali. Tada si opet, po ne neznam koji put, prevedem riječi pjesme i shvatim da je zaista stvorena za nas, bila.
Mogu mi govoriti što god žele za tebe, ne vrijeđa me uopće. Ne trudim se slušati ih. Nažalost, govore istinu i ja se slažem s njima.
Govore mi da sam lako odustala od nekih stvari, mislim da nije točno. Trudila sam se koliko sam osjećala da trebam. Iako, neke osobe samo žele stavljati sol na ranu koja je zacijelila, odavno.

Ljeto prolazi sve brže i brže, a ja samo idem s mora na more.
Ovo je ljeto nekako najposebnije do sada.
Zašto ? Zato jer shvaćam tko su osobe koje su uvijek tu uz mene, ali i one koje samo iskorištavaju moju dobrotu.
Zato jer uživam u moru i suncu.
Zato jer stavljam osmjeh na lice i kada mi nije do njega, kada osmjeh postaje moj najbolji prijatelj samo da prekrijem tugu u očima.
Zato jer sam nepobjediva ; ))

*nemam inspiracije za post. Ovo je ukratko od mene dok mi opet ne dođe da nešto napišem. Nadam se da će se do tada promijeniti neke stvari.

Pusa ♥