smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

četvrtak, 10.01.2013.

jednim udarcem.....

Ovih dana, ovako, po malo oslabljen ali ne bez volje, preokrenutog „dana u noć“, bez društva koje me i tako izbjegava zbog ovih nametnika ali i zbog njihovih smućarskih dana, primio sam se rješavanja nekih „dugova“.... ma ne, ne financijske naravi.... to ne rješavam....wink već duže vrijeme imam jednu borbu kojoj nikako stati na kraj...a kako su me ovih dana izludili i meilovi sa stotinu ponuda da im budem „asistent“, „skrbnik“, „partner“ odlučio sam jednim udarcem riješiti dvije muhe....ili barem pokušati... pa sam, svog stručnog savjetnika ( a ne, ovaj put nije moj frend ..moram pazit da ne dođe u sukob interesa), priupitao da li i ti i takvi meilovi mogu potpasti pod nove odredbe kaznenog zakona - ma ne, ne samo one koje se odnose na internet, korištenje službenih podataka u privatne svrhe ( a ne, ne automobila), na novo stare rokove zastare pojedinih slučajeva, nego i ostale, u kombinaciji sa postojećim ....... na žalost, uzevši sve u obzir, na zaštitu od tih napasnika ne mogu računati.... ako nasjednem, sam sam si kriv...bang dobro, pa to mi je i bilo logično.... ali, sukladno napucima koje sam dobio, skupljam sve relevantne činjenice, dokaze svih oblika koji će, barem u mom slučaju, poslužiti svrsi i pokazati koliko je vrijednosti u novom zakonu.... jer, nas dvoje, ali i moj stručni suradnik, vjerujemo u to....pravda možda je spora, naglasio nam je u ovoj fazi pripreme, ali, vjerujte, ona je i dostupna, dostižna...sve većem broju i nas „malih“..... a i ovo je „čist“ slučaj... No, ipak, dok ja „klasificiram“ i sortiram s jedne strane, moja „sustranka“ u postupku s druge strane sve te priloge, dokaze, ma kako se zvali... odlučio sam, opet, malo se bolje raspitati vezano uz jedan prispjeli mail.... koji je nudio „najbolji dobitak“ ko zna......(prošli put, prije koju godinu, ostao sam bez odgovora... možda ću sad imati više sreće?)
Jer, nije malo kad gospodin Bello Mustafa nudi 25,5 mil $ i to u omjeru fifti – fifti nono... sve sam mu lijepo odgovorio, rekao da na mene može računati, kako traži, u punoj diskreciji.....no, ipak, za prvu ruku, nisam poslao broj računa, osobne podatke belj (jesam naivac, jesam „mala beba“ prema premazanima...ali, ipak, nekad, dođe mi iz d.... u glavu a to, te podatke i tako uz pomoć nekih „frendova“ može doznati...ali, nadam se, prave a ne opet krive ko neki u posljednje vrijeme, imajuć pri tom na umu nove odredbe kaznenog zakona yes) ... rekao sam mu, poučen meilovima ostalih ponuđača, da mi za potrebe operativnog djelovanja treba mala akontacija.... ( pa došla mi je razlika za struju, povećana rata grijanja...) ..pa, ako je zainteresiran, možemo nastaviti suradnju....i, priznajem, nestrpljivo čekam odgovor.... kako nisam napisao cifru... ha, bio sam lukav.... smišljam koja bi to „razumna“ cifra bila...i, polako, slažem režije, skupljam neke male zaostatke, zbrajam i čekam.... da sjedne otpremnina... ako ništa...a ona je sigurna....
A dok ona „sjedne“... nadam se da će i ovi virusići koje ću, ipak, nježno pričuvati još koji dan ( kažu da će snijeg pa ih ne mogu izbaciti na ulicu) napustiti moju unutrašnjost... kako bi se mogao posvetiti daljnjim planovima ..... hm... i ostvarenjima, nadam se.... party

i ne bu ovakav end ma što ko mislio thumbup



- 20:13 - Komentari (27) - Isprintaj - #

< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....