smotani

utorak, 24.08.2010.

reklame....

Ovo je vjerojatno već ofucana tema u svakodnevnim razgovorima – no, kako inače slabije pratim TV a naročito reklame, na godišnjem sam malo vremena posvetio, između ostalih „udri brigu na veselje“ aktivnosti i ovom dijelu programa. Zapravo, prije bi se moglo reći – pažnje. Naime, ima nekih mjesec dana (ili tu negdje – malo sam pogubljen u vremenu i prostoru) kako me užasno naljutila reklama DC i HAK kartice u kojoj je žena opisana kao biće koje jedino zna peglati karticu – sramotno je ono „pogađanje“ mjesta kvara na automobilu – Senj, Sinj, Slunj..... dobro, izgleda da je još nekome sinulo da je ovo tragedija od reklame pa je istu malo ( u najtragičnijim dijelovima) skratio. Zapravo očekivao sam da će naša Premijerka, koja se tako glasno digla protiv spota za turističku sezonu i „seksističkog“ sekunditog prikaza ženskog dijela tijela imati koju glasnu reći i protiv ove reklame – jer, ako ona nije uvredljiva za ženski rod.... pitam se što je uvredljivije ženski dio tijela u nevinom prikazu ili prikazivanje žene na način kako je prikazan u spomenutoj reklami? Ali, ostao sam uskraćen za taj odjek njezinog glasa...no, što je tu je.... Obratio sam pažnju i na još neke reklame sumnjive poruke... npr... reklama za prašak..... prikaz njegovog djelovanja na prljavu bijelu košulju je nevjerojatan – namažeš, protrljaš i „obrišeš baš kao gumicom“ – dobro, možda taj prašak i jest dobar ali da je on razlog da je dijete „uzoran“ učenik zahvaljujući njemu...??? Poenta reklame nad kojom sam se i te kako zamislio... pa nemreš verovati... ja sam vjerojatno bil neuzoran, kreten i slično jer, moja majka nije koristila taj prašak već onaj koji je budžetu bio prihvatljiviji..... to što ovoga tada nije niti bilo – nije bitno No, nije to sve što naše reklamno tržište nudi – reklama „s kim bankariš?“ me je u prvoj varijaciji izludila – nikako nisam mogao shvatiti njezinu bit kada je sa večernjeg izlaska tip sa ženom vraća kući, dočeka ga drugi tip sa puškom-igračkom a ovi pitaju „pa dobro, s kim ti bankariš?“ pa kaj trebam s nekim bankariti da bi kupil igračku pušku ili slično? Kaj smo do tuda došli? Ili... ili sada dolazi do izražaja moja neuzornost jer majka tijekom mog školovanja nije koristila spomenuti prašak? hm... dobro, moram priznati da mi je ova druga varijanta te reklame malo razumljivija – digneš kredit za stan, namještaj, za putovanje i šoping – to je nešto što svi znamo i radimo da bi preživjeli – samo, nisam siguran da su nam plaće toliko dobre da bi se ovako slatko smješkali... hehe...smješkat ću se ja uskoro – još dvije rate kredita koji sam digao kad je otac umro i koji mi je bio neophodan kako bi ga ispratio na onaj svijet, pokrio sve dugove nastale tijekom njegova boravka u bolnici... eto, neki se smješkaju kad dižu kredit, neki kad ga otplate – ko kaže da nismo različiti? Akcije po raznim šoping centrima, dućanima i slično za kupnju školskih knjiga dižu mi tlak do neslućenih razmjera. Ne sjećam se da je u moje doba školovanja bila takva jurnjava za knjigama – da, znala se dogoditi kasnije, u srednjoj školi, kada su, ponekad, znali izaći neki novi naslovi i kada je trebalo pričekati da dođu u knjižare – nije bilo sumnje – Školska knjiga, Mladost ili Znanje ( e te su mi „knjižare“ ostale u sjećanju) su ubrzo bile opskrbljene... a danas???? Ni ne znam di su sjedišta svih izdavača a kamoli kada bi mogli izdati knjigu.... pa poklon bonovi za kupnju knjiga u neutralnim prodavaonicama – vrijedi li bon ukoliko nema pojedinih naslova proizvođača kojeg trebamo? Ponekad se toliko uživim u tu jurnjavu za knjigama ( kao kad sam kod Pjesme o jednoj mladosti čitao kako njene Potočnice „jure“ za knjigama), razljutim da mi tlak skoči do neslućenih razmjera...meni koji samo to sa strane pratim, a kakav li je tek onima koji moraju opremiti svoje školarce? No, onda se kiselo nasmiješim i znam da će to majke sve popraviti Tide-om i da će njihove klinceze i klinci biti uzorni učenici..... Ima još takvih primjeraka, ali, da ne ispadne sve tako crno... moram priznati da su mi reklame Leda opićene do bola... od ledo škrinje u sred pustinje do poštanskog sandučića na svakom boljem drvetu pod svakim boljim kamenom... nekada mi je Coca Cola ima simpa reklame, ali danas, bez zadrške, vodeće mjesto simpatičnosti, gledljivosti, opićenosti u mom neuzornom umu zauzimaju upravo reklame Leda. No, ova Francuska verzija me oduševila Ali za kraj, možda ipak.... na kraju uspješne turističke sezone... ne, ne onaj zabranjeni spot, a neee Ko kaže da mi nemamo i dobre parareklame P.S. ne radim u Ledu, sam da se zna

- 21:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #