smotani

nedjelja, 22.08.2010.

povratak doma...

Nakon brdo dana evo me, konačno, doma. Godišnji sam, nakon nekoliko godina, proveo većim dijelom, upravo onako kako se to od njega i traži – odmarajući se, uživajući, rekreirajući se---ovo zadnje baš mi i nije nešto pošlo za rukom – završio sam sa steznikom na nozi...no, dobro, sve u svemu vrijeme sam, doista, proveo na jedan ispunjen način – bez prevelikih stresova, šokova, rastrganosti – povremeni šokovi s posla se ne računaju jer sam, koliko sam god to mogao, stisnuo tipku ignore ili mute..... Kako je i moja „mama“ primijetila, opustio sam se i prepustio osjećajima, mislima i uživao u najljepšem moru na svijetu. Iako, ili sam ostario, ili sam postao čangrizav, ali, čini mi se da je ove godine bilo malo hladnije nego inače – no to sam kompenzirao toplinom žara kojeg sam u sebi nosio. Činjenica da je i moj drim tim bio u to doba na godišnjem, svi smo, svakodnevno, dojađivali jedni drugima... jedina koja mi nikako i nikada neće dojaditi je mala kumica – dakle, kaj je ta mala od mene delala.... sa plaže me znala nagovoriti da idemo „spekati pomfri“, „napraviti čips“, „spekati kokice“ – jer, „ kume, baš bi to sada papala...“ – i kako ne udovoljiti malom Gremlinu? Ko mi je kriv kad sam bio lijen krenuti njima ... ne, ne žalim, naravno – pa bar sam i ja nešto gricnuo... Uglavnom, morski dio godišnjeg prošao je, sve u svemu, dobro, ali, morao sam krenuo put ranča. Imao sam neke dogovore i morao sam u četvrtak biti tamo. Malo sam sa strahom krenuo na put – prvo zato što nisam znao kako će noga izdržati napor vožnje ( iako mi ta noga služi samo za kuplung....) a drugo, nisam znao što će me dočekati. Naime, po drugi puta u kratkom vremenu, područje mog ranča zahvatila je tuča – nakon prve, biljke su pretrpjele dosta štete, a što li je druga ostavila? Kad sam došao, prvo što me je opalilo po očima bila je trava – majko moja al raste ove godine – bar znam što mi je odmah za počet raditi..... obišao sam biljke i bio ...tužan.... tuča je, doista, odradila svoje.... već sam rekao, ali, ponovit ću – te biljke, to povrće – nešto je za moju dušu, moj gušt, pomalo koristi – zdrava hrana ali, svejedno boli kada vremenske prilike učine štetu – no, uvijek pomislim na poljoprivrednike koji od toga žive, koji su od jutra na poljima, koji su uložili sebe.... ne, nije da i ja sebe nisam uložio, dao – ooo jesam.... i, vjerojatno isto boli... samo, razlika je, što osim one ljudske boli, da i neke materijalne štete, ja ću prezimiti kao i svi ostali – sa minusom, šlepajući se do plaće....ali, kako će poljoprivrednici? Znam, naći će se misli poput „pa neka osiguraju“ ..i ja to pomislim kad gledam te štete – ali, kad vidim ove svoje susjede znam da jedva održavaju ono što imaju..... no, neću o nekim dubokim mislima – ipak sam još na godišnjem... Dakle, kada sam se oporavio od šoka nazvan tuča (neću niti pokazati te depresivne slike) krenuo sam u radove – košnja, malo oko ružica – treba ih srediti, malo okopavanja – ipak me nije bilo dva tjedna... i, iako sam namjeravao pofarbati ogradu – ništa od toga – zbog najavljivane kiše nisam se usudio..... a ono – od kiše ni k..... eh.... ipak, uspio sam malo napuniti led s povrćem, čak sam si i pečenu kuruzu priuštio, porezao živicu, malo spremio jabuke koje nisu potučene tučom pale na pod, malo poredio, blejio u nebo....Pitam se, što bi rekli da na nebu ugledate oblak u obliku križa a da vam je pri tome jedan od nadimaka „oblak“? ...i, došla je nedjelja – povratak u metropolu i lagano privikavanje na radnu temperaturu. Po nekom planu službeno ne bi trebao još ovaj tjedan na posao – ali, neslužbeno....možda malo... No, svakako ću srediti neke papire još od majčine ostavinske rasprave – ne, ne bi ja, ali me ganjaju (pih, našli me i na godišnjem...)...., malo porediti doma neke čarolije nereda koje sam ostavio prije odlaska na more, još malo odmoriti, ako stignem, i škodilak bi trebao na servis – uskoro će registracija ( čini mi se, do proljeća ziher niš od novog škodilaka...ako i tada....) . nekako mi se čini da će mi faliti vremena...... za......

- 21:00 - Komentari (24) - Isprintaj - #