srijeda, 25.12.2019.

i to najviše ................

Ostali smo ti i ja da brojimo dukate na nebu neupitnom
Dok si skidala sa sebe zvjezdanu prašinu ja sam obitavao
Na tebi, jer ljubav je promišljen čin zelen gore

Ne bježi od revolucije u nama, nisam partizan ali nudim ti
Kamen zvijezdu, ludu izobrazbu klesara navigatora
Putovali smo preblizu srcu, zastali na bedrima

Još uvijek tražim usana tvojih trag na mojim preponama
Miris jabuke i cimeta ispunjava kupolu mojih nosnica
Grizem vjeđe mjesecu, uvijek si mi bila draga

,, i to najviše, straga,,
02:07 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.