SONGFORDEAD

Pronašao sam ju na kraju auto-ceste. Sjedila je u travi nogu raširenih, kose crne raščupane. Kraj nje je stajala silueta Božice noćnih kupališta, poletnih strasti. Odmarala se na vrelom htijenju Sunca, čekala svog usamljenog pustolova. Prišao sam joj kao dašak vjetra iz Kome, nepoznati suputnik boja očaja.

Milovala si je grudi, malena dva otočića što su joj se odavala ispod bijele majice. Želiš li poći sa mnom u kočiji koju vuku dvije krasne kobile. Upustiti se u čin koji razumiju samo leptiri u mojoj glavi i pčele na cvijetu žute ruže.

Kročit ćemo putovima grešnih duša, plesati nagi dok nas mjesec skeptičan gleda ispod trepavica. Straga ću te uzeti, zadići haljinu rujnih uzoraka, jecat ćeš suzama zlatnih pirueta. Raspuhivati mjehure ispunjene pjenom sokova aromatičnih plodova prirode. Mesne polutke će ti se žariti, vatreno gorjeti.

Rasplamsala si žar na dnu planine, ne pričaj samo uživaj.