SONGFORDEAD

Na morima žudnje zanosno te nosim. Otkrivam dio po dio tijela vreloga. Padam na pod. U nesvijesti sanjam plantaže jabuka, sočnih tek crveno zažarenih. Otkinut ću jednu, zagristi duboko. Neka poteku nespokoji strasti niz usne što ti vlažno poklanjam.

Prenijet ću te preko Rijeke Nemira. Na pijesku raskopčati sladostrasne okove na punim grudima. Jezikom vrludati prema trbuhu, okrenuti te. Ispuzati do svjetlosnih mjesečevih prvih pojavljivanja. Ja znam, tako znam. Želiš me grubo, putovat ću tijelom. Razbiti sve tabue, ponovo se u tebe zaljubiti. Makovi će opojno nam pod nogama plesati dok se iz njih cijedi osušeni mliječni sok.

Podaješ mi se u opsesiji trenutka. Prstima zadovoljstva te dovodim do ushićenja. Jecaš, ljubavno jecaš i puštaš suze razvratne. Ljubim ti vrat, utiskujem ti straga krutost života, vjerovanja.

Voljeli smo se u bespuću dodira. Vrijeme nas je navelo na poglede u podnevnim vrelim slastima. Jecala si na meni dok sam ti zubima skidao gačice, straga. Otisci na bedrima bride mi pod prstima. Želiš još, sada na vodenim nemirima zavođenja.

Jednom će nas odnijeti i zvuk prirode u špilje hladne. Voljet ću te i tada, željeti na zaleđenim jezerima gdje su skriveni prsteni grijeha. Zamaskirana je ponekad istina zaljubljenosti. Moramo tragati za njom, nagi kroz vihore zanosa trčati. Osjetiti na koži uljane kapi poletnosti. Rastvoriti brežuljke putenosti. Jezikom istraživati slasnost Odaja od Gospe.

U ljubavi pronalazim slobodu, ruke koje me griju i kada zimske pahulje pjesme mi kriju.