SONGFORDEAD

Upao sam u zamku noći. Ukliješten između njenih prepona tragam za dolinom sladokusja. Određuje ritam poniranja. Želi grubo i jako, mahnito i strasno. Na njenom tijelu valovi putenosti me bacaju sa jednoga otoka na drugi. Pjena pohotnosti mi ulazi kroz nozdrve. Srce ječi, lupa kao bubanj. Krv se grije, vrije. Vruće me osjeti dok grca na meni, oslonjena na zid izbrazdan našim povicima.
Okreće se, vrat mi ljubi, grebe noktima po prsima. Ostavlja tragove rastvorenog uznemirenja. Sitne posjekotine na tijelu vape za još. Spušta se niže, prema krutosti koja vreba njene crvene usne. Razmazanog karmina. Jezikom se igra, prevlači ga žudno gore-dolje, sve brže-žustrije. Prsti mi se pletu sa njenim pramenovima kose. Približavam ju sve više dlačicama razbuđenima. Uzima me, slasno isprobava svaku kap mene.
Oznojenog lica ljubim joj grudi, napete bradavice što prikupljaju mirise istresene sa naših dlanova. Uvukla me je u kavez smijeha. Vezala dodirima zlatnog plamena. Na njoj napet kao luk žudno vrebam svaki trenutak pažnje britkih utora kraljevskih odaja.