SONGFORDEAD
21.08.2025., četvrtak
.......
|
Silazim ti u odaje hrama Moja mila, moja draga Grijeh sam što te grije Užitke što mi piješ Razlijevam se po tebi Kao tinta masna Što se potpisuje Ostavljam trag, biljeg pogleda Jesi li sama dok ti grizem pisma U hladnim, mrzlim noćima Palim li ti dodire vatrenom stihijom Nedoostupnosti........ |
25.10.2020., nedjelja
u tami pišem pismo ishitrenom pjesniku
|
putujemo onkraj duge dok iskra iz tuge koči po tračnicama koje zarastaju korov ljudskog snošaja, odnosa potrebe i svrhe, tek jecaj stare žene što bešumno soli sinje More možda čuje Zid u plaču, nismo bili mnogi niti smo bili prvi koji su hodali Zemljiom, Sunce žari bojom zelenom, gorčina je u šađi piva još dvije i treće ostala, nisam osamljen dok se penjem stepenicama prema raju, tko će dodirnuti dlan moj, java ili ratnici skriveni dok piju iz razbijene čaše a krv iz jagodicama prema korijenu triticuma, snijeg je zastao onkraj prozora svježe omeđenog starošću, i dalje putujem daleko od starih svojih i njihovog prebivališta, svijeća dal gori pitam se uzajamno sa svojom sjenom, u tišini brojim godove svojih vjeđa, prost i pohlepan za poezijom dok čekić udara u betonski stupac razdraženih promišljanja |
06.02.2020., četvrtak
BiseriTankeLinije
|
Opraštamo li se od tjeskobe Nepouzdan svjedok ne čita knjige Ili sam ipak to ja Nepoznanica sam sebi U pitanju je ritmika dinamike Svegled slad ponegdje upitna strast Svetogrđe zazora, razor je identičan Pravovaljanoj liniji, alat boja prljav Dok prebiva zvijer na rijeci Na onoj koja suviše vraća I dok se u povratak mladim Još da li sladim grizidiobe mističnih travki Negdje u njedrima vremena Sve je nekako ostalo u sjeni sivih patauljaka Mir, spo-okoj, mirim dušu Dijete razdragano, ljubim njene male stope Ona je sve razlog što ostajem tu gdje Suncokreti spavaju Ne klatim klatno ure naviorene na koloture Bruje, bruje zupčanici tih dana Jer uz naviku redovno vadim cigarete Iz tijesne tabakere, crna kava se peče Kradem li ti Sveznajući Bol titana ili divova, tko je krivac Za sazrijevanja Anđela tamnih krila Stopljeni smo u perivoj sadašnjosti Ne nosimo kišobrane, mraz je djelomično zamro Jabuka srama istih pukotina Kao Ministarstvo straha iz kojeg sam ponikao |
25.12.2019., srijeda
i to najviše ................
|
Ostali smo ti i ja da brojimo dukate na nebu neupitnom Dok si skidala sa sebe zvjezdanu prašinu ja sam obitavao Na tebi, jer ljubav je promišljen čin zelen gore Ne bježi od revolucije u nama, nisam partizan ali nudim ti Kamen zvijezdu, ludu izobrazbu klesara navigatora Putovali smo preblizu srcu, zastali na bedrima Još uvijek tražim usana tvojih trag na mojim preponama Miris jabuke i cimeta ispunjava kupolu mojih nosnica Grizem vjeđe mjesecu, uvijek si mi bila draga ,, i to najviše, straga,, |
29.09.2019., nedjelja
U BLIZINI ZIMSKOG JEZERA 2
|
Ne mogu se pridržavati pravila Jer sam ne proporcionalno raspoređen, Gutam sjemenke suncokreta kao mašinski pastir divljine Nije utopija ali žuto nije sunce Već je odraz zeleno ishitren rekvijem Ne kradi mi memoriju, imam tek jednu minutu ushita Bilo je mokro, bilo je teško vratiti se nazad Bez pojasa sam tek običan pas, koji liže prepušta se užitku vucibatine cigareta York i sluđena prošlost nepoimanje stvarnosti, rekvijem žute zgrade postrojbe nisu ubile nikoga tko mi je drag već dušu, srce je i dalje okovano bojama jeseni koju volim, koju sanjam i kada je proljeće jer svaki kraj nije uvijek kraj već vrlo lako može biti i početak jedne zime |
