Već što sam ovakva..

29.01.2006., nedjelja

Mislimo rat je bio..

I idemo tako slijepo nezahvalno

Žalimo se na hladnoću danas,uh kako nas peče lice,i nos nam je crven

Isprobavamo novu robu ispred ogledala

Dok naše vrijeme teče

Mogao je isto tako biti rat
Ko što je i bio jedno stoljeće prije
Veliki svjetski rat.... zamisli,svjetski rat. To znači rat cijelog svijeta,svih ljudi koji postoje (osim nekih primitivnih plemena negdje u prašumama i na otocima)

Ovuda su hodali Nijemci,istovremeno i Rusi..pljačkali,tjerali ljude iz kuća, pravili logore da ih objese,sve ljude,nije se pitalo..jer svi su svima neprijatelji.... Ako potrčiš na cesti,mislit će da skrivaš nešto i ubit će te
Samo tako

Hodanje po cesti je ograničeno
Hodanje unutar kuće je ograničeno,, kad vidiš da dolaze sakrij se u rupu koju ste iskopali za stvari i hranu,jer oni uzimaju sve.... Rusi su uzimali i robu,sve sve,kaže baka. sakrij se u zemlju,ako želiš živjeti

Ustaše i partizani.to su sve naši...a mogli su te isto tako ubiti i naši,jer oni su se međusobno mrzlili još i više.. A JELI UOPĆE I BITNO KO JE KO..NAŠI NJIHOVI I MI SA STRANE ...

Dovoljno mi je to znati.

Umirem na svaku životinju koju ubiju oni što plate članarinu, pa oni to smiju.... Bace meso lisice,jer to se ne jede

Umrem svaki put malo

A nekad su to radili ljudima, sami sebi .. čisto zbog....jer to je rat.

Što je to onda rat nešto drugo da se tu smije zaboraviti da smo svi ipak samo isti ljudi

Pa onda... Zaboravimo.

Nešto sitno od sjećanja ostane u nama ali.. zaboravimo

I dobro je

A čime se mi sada bavimo..?
JEDNAKIM STVARIMA. - IMATI..............-

A,, isto tako ćemo zaboraviti lijepe krpice koje nam sada toliko znače,jer to je samo sada u modi,ko što je onda bio rat u modi... A mi smo pomodljivi
i naše izlaske što nas zabavljaju, zaboravit ćemo jednako kao i rat... jer to je u nama. da idemo dalje..i da zaboravimo

Ništa od svega toga trajnije neće ostati,nikakve stvari,ni ljudi,ni procesi,događanja,mjesta...... sve će otići

I što s tim

Pa ništa. Ali kako onda toliko nam je važno sve to sada.......... Čemu će nam.................

Ostat ćemo i dalje samo mi. Sami sa sobom,mi. i kakvi ćemo ostati,koliko ćemo se sačuvati od rata i zabave a da si ostanemo važni

Koliko i što ... Da sačuvamo -sreću...........

Jeli išta na kraju uopće bitno

Što će nam gramatika, šarena robica, što će nam toliki novci i tolika hrana, što će nam uopće životinjsko krzno... dokazivanja i traženja svojih prava, što će nam nesreća u životu,i strah,što će nam strah...........

Pijesak teče, a mi gradimo staklene kuće

Umjesto da smo evo odma sada sretni,, mi brojimo zrnca,i odbacujemo ih. ma doći će druga
Umjesto da se volimo,mi proračunavamo smijemo li to.. jeli to dobro za nas..i što ako ću ..?

A zrnce još jedno pa još jedno po jedno padaju

Ne treba nam sve to.............................................................

Jer želim se i dalje smijati

- 11:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.01.2006., četvrtak

KAD TE NE DIRA BOLJE JE ?

No biti neosjetljiv… I nije najbolja stvar

Jer malo spoznaš.

Tako ćeš onda uvijek..jer je lakši put. A krajnji rezultat bit će tupa neosjetljivost,I manjak života..

Ako si već osjetljiv

Gotovo je sad. Stvoren si takav i…Što je tu je.
Treba se samo znati sačuvavati

A….
Ona se bavi meditacijom,transcedentnim ovim onim,opuštanjem,puštanjem, šuštanjem… A..i dalje ja ostajem krajnje osjetljivija bez ikakvog truda.
Pokušava,istražuje,izmišlja..
No .osjetljivost je dar. To nije postignuće, to nemože se uskrsnuti trudom ,to se ne stvara,ne ruje po sličnim matricama nebi li se izazvala.. Nekako nejde

To se ne postiže. Jer to se ima….

I žao mi je što se ne postiže.. ali, valjda je I to sa svrhom

Čemu uopće htjeti biti drugačiji nego što jesi…. Jer ti se sviđa to nešto drugo? Pa kakav je to razlog..

Ja sam suočena. Ponekad mi nije lijepo..Ponekad nebi, jer ponekad je neopisivo tužno I teško.ponekad je pak neopisivo lijepo
Ali sam suočena..
Ne okrivljujem, ne tražim,ne vjerujem pretjerano površnom sudu.. ne osuđujem, ostavljam razmaka za promjenu, ostavljam otvorenost za katastrofu,I za sreću, prepuštam se svojoj biti I slažem kockice iz dana u dan kako da se s njome nosim…. ,Pa bože moj što mi drugo preostaje?

Sve nove I nove stvari stižu koje uče
Koje muče
Ali nauče

Kad je teško je najbolje
Baš jer je teško

A kad je lako je ionako lako :-)

Ovo drugo je zanimljivije

I kakvi ćemo izaći I kakvi ćemo u procesu ispasti,koliko ćemo se vidjeti pa prepoznati a koliko iznenaditi..

Ludi smo mi ljudi.. Sposobni na svašta. Šteta što se toliko kočimo

Ne bojim se rada
I ne bojim se straha

Ah,, Bojim se samo sebe

- 22:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.01.2006., subota

TO JE SAMO PROCES

Pretjerala sam u nježnosti.
Ne u onoj prema čovjeku,već u općenitoj nježnosti prema svim stvarima I događanjima… Znate to?,pretjerala sam u dovoljnoj mjeri da se zamislim..

U silnoj težnji da što više osjetim promjene u svim njihovim istančanim oblicima… No ni netreba se truditi.
Što se više trudiš,to su tvoji koraci proračunatiji..to se zakrčavaš planovima a da istovremeno nemožeš znati kuda ide proces..
Glupo.
Glupo je biti krhak u ovom svijetu.
Isplativost je manje bitna,koliko besmislenost..
Čemu,.. kad je naša uloga da se mijenjamo,razvijamo I prihvaćamo promjene sa svom žestinom kojom one dolaze…
Čvrstoća duha I tijela je ključna

(Senzibilnost je drugo, nego krhkost)

No mi pobrkamo..zbunimo se,jer smo se natrpali sa previše informacija pod neljudskom konkurencijom života koju smo si sami stvorili…

Ali ni to nije besmisleno.
Čitav proces je ovdje ……
To je proces,naš život I život kao pojava na zemlji od vjekova,kroz ratove I uništavanja I kroz razvoje….Mi smo tu da prolazimo proces. I prolazimo ga. U njemu se sami zaplićemo I gušimo
Gušimo osobnosti
Smisao
Gušimo ljubav
Previše jedemo
Izmišljavamo prijevozna sredstva za brže stizanje do cilja pa se gušimo u vlastitim produktima
Ispijamo stimulanse da bi bili produktivniji

A da kad već -idemo naprijed- nismo uzeli u obzir još neke ključne točke.. kako kasnije opstati,kasnije kasnije kada se neće pitati za proces,samo za produkt

Potičemo iskoristivnost kao jedino bitno, kao cilj… nekakav kratkoročni da. No ne ni cilj,koliko je to jednako proces… onaj naš općeniti koji prolazimo da naučimo bitnosti

Jer eto promjena se dešava…. Sve nove I nove generacije ljudi stvaraju ponegdje nekog tko je svjestan
Pa taj svjestan prenosi svjesnost na svoj naraštaj

I moja svjesnost sasvim sigurno će se prenositi dalje
Ako me prije toga ne zgazi auto:-)

Kompjuterske generacije,neka. ljuti smo na to,bespomoćni… Ali nije važno,nebi trebali biti.jer smo svjesni
Svjesni smo da je sve ovo samo proces,koji nije konačan evo sada, I da svi ovi ljudi ovdje nesvjesni koji jure I moraju biti baš takvi… to je dio procesa,jednog velikog plana kojeg zaboravljamo

Takvog plana da manjina I mora biti moćnija,iako nam se tako ne čini…ali je. Moćnija je I jedina bitna,,, ključne točke kojih ima doduše malo,ali svi ostali tu su da oblikuju manjinu u svrhu velikog plana

Zato se rađaju sve novi I novi ljudi…sve nekud ide…životi nam teku pa se iscrpe,ali za nama ostaju tragovi,oni bitni.

Mi nije da samo znamo..naučili smo pa usvojili I sad kao kužimo.mi smo …. svjesni
Sve što je u nama dovoljno je
Jer mi takvi mijenjamo
Mi nemoramo ništa
Mijenjamo samim tim što jesmo.

Nismo uvijek savršeni,pa što.. Ponekad smo depresivni I pasivni,nema veze, Jer mi smo općenito svjesni.

Oni koji nisu,ionako nebi promijenili…ma koliko znali.

U tome je čitava razlika

Zato sam I opet optimistična.. Promjene se rađaju.one su tu,I one su svjesne
I one mijenjaju
Besmisao u smisao

Ovo naše vrijeme potiče preveliku realnost… Što nije svjesnost----

Nama nedostaje sreća… a ne grižnja

Ona nas koči da vjerujemo,pa da mijenjamo,da se prepustimo promjenama I gradimo zajedno s njima,,
koči nas da volimo, jer nesmijemo.. koristimo to u umjerenim količinama,ono jako istinsko I pravo što je skroz u nama
naša Istina

No i to je samo proces

- 11:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.01.2006., četvrtak

Moguće će..

Moguće će ljudi morati polako prestajati jesti meso.

Moguće će se njihove potrebe mijenjati..i sasvim će nestati potrebe za klanjem I komadanjem pa iskuhavanjem I pečenjem sirovih komada životinja.
Za sto tisuća godina možda,ali će biti.

Jer svijest se mijenja,jako jako polako gotovo neznatno se nazire..no nazire se,, to nekakvo osvještavanje..za psihičkim potrebama važnijim od fizičkih. Vidi se to po novim generacijama.. Nekako kao da da..ili se mogu samo tješiti

Ako ne tako,svojim osvještavanjem, novo vrijeme će biti nasilno,ljudi će poumirati od vlastitih grešaka koje forsiraju na prirodu pa im vraća… I ostat će ih malo. no oni će naučiti.gledajući globalno.. nismo važni mi jedni,mi pojedinci.
Ali će biti.

Udubljujem se sasvim u život,udubljujem se u ljude I kužim im potrebe I strahove jako dobro..jer se mogu jako koncentrirati,to me intrigira oduvijek u velikoj količini… To je moja karakteristika.

Kao što znamo,svatko je ovdje za nešto. Pretpostavljam da sam ja za to. Štogod to I kakve svrhe imalo..neznam.ali to je tako. Puno tog ionako ne možemo objasniti,, mi ljudi.

Ne običavam to govoriti svijetu... :),Iz razoga što mislim da će malo tko razumijeti. ali eto, sada sam rekla;)

No..
Najvažnije od svega je ipak..

Otkriti u sebi zašto si ovdje..............

- 19:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.01.2006., nedjelja

Sutra ću misliti dalje...

I još jedna Nova godina..

Čini nam se I iznova da je I opet ista I da jedva ima smisla ulaziti u nju.. svaku takvu istu iznova I iznova bez nečeg novog,značajnog,sretnijeg.. Ali…. Nije tako. Ipak,mi smo neki drugi, noviji.. da smo I nesvjesno iscrpili život u ovih zadnjih godinu dana koliko I je u našim granicama I da je baš tako u redu….

I ovo.. da čekanje u životu je gubljenje vremena..traćenje dragocjenog pijeska koji curi..vremena koje ide ,ide… I mi idemo s njim,,I mi neznamo do kad ćemo ovdje biti… A

I dalje ne riskiramo. . .

Skužili smo I opet.. da se treba miriti sa situacijama,I opraštati prijateljima sitne propuste. Jer to su oni,takvi kakvi jesu,I njihove mane njihove su specifičnosti

Pa sto ima veze išta.. osim I opet na kraju- ljubav… Besprijekorna I trajna.. inspiracija I izazov,naša tuga I naša beskrajna sreća… Ljubav bez početka I konca

Samo Ljubav

- 22:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>