petak, 12.09.2008.

Laconica puella tu es

o laži za zemlju stihova

Kako je poražavajuć odnos među generacijama. Stariji očekuju poštovanje kad ga najmanje daju. Podsjeća me na igru ignoriranja, onu koja nikad ne može prestati biti igra.

Sva sreća da majka nikad nije bila pristalica usklađivanja rasporeda jedenja. Ipak su ljudi intermitentni žderači! (oni koji jedu kad su gladni, kao sve životinje)
Što me pak dovelo do tog da se sjetim kako su tužne mačke koje moraju piti mlijeko. Koja to mačka u prirodi pije kravlje mlijeko?! Nadam se da znate da im ništa nije draže od vode. Kao ni zdravim ljudima.

Baš je tužno slovo 'dAblju:. Čak i ipsilon ima zvuk [wai]. W je jedini bezvučan. No vrijedi kao dva! Jelda dablju?

--
E al zato sam sretna kada slučajno nazovem osobu koju nisam mislila nazvati.
Čini se da činjenica da i kad želim nešto drugo mislim na nekog, zbilja razveseljuje moju misao :))

- 15:22 - Komentari (113) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

design byRuby Nelle