srijeda, 07.05.2008.

Mi smo kao viski i vino; što smo stariji to smo bolji, ali je kombinacija i dalje ubojita.

Temudžin

Svaki dvjestoti čovjek Džingis - kanov je potomak.

Rekla sam odavno da ću napisati pa eto.

Ova četiri neradna dana sam provela uglavnom kao i zadnjih mjesec dana - hedonistički i bilo je jako lijepo i mogla bih dugo tako. Kupala sam se u moru i neću puno pričati. Pišem da se prisjetim jednom.

Poznajem boju sljezovog cvijeta. Ne berem cvijeće. Kupila sam si kapi za oči koje si ti koristio, umjetne suze koje me podsjećaju na tebe. Sram me jer zvuči kao iskrivljena poezija, a nije ništa. to se zna samo ako se studira sa mnom! sdfsfd, strah me da samo ti vidiš da nije ljubavna izjava ili tako neki shit, probudi i donijet ću ti sutra što si tražio; i gle kako je loše LOŠE što ovo treba pisati tebi jedinom koji AH JEBENO ZNAŠ KAKO JE PISANJE STIHOVA KOJI LJUDI NAJVIŠE RAZUMIJU SRANJE a misle da razumiju; odakle me sad počelo biti briga, mora da nečije komplekse upijam jer me nikada nije bilo i naravno da neću sve ovo izbrisati kao što bi učinio jedan prosječan bloger iako je prosječno normalno i iako silno želim biti normalna i sad samo zato možda jesam, a možda i nisam - nećemo bit licemjerni pa reći da se ne promišlja, uvjerava me se da mi je sve tehnika, kao što brojim stepenice i slama mi se duh u prostoriji bez uglova jednako kao i u prostoriji gdje ne znam broj stepenica. ..Stalo mi je, meni je stalo., "Nebo je crno od strelica!"Leonida: "Borit ćemo se u mraku.", Kostimiran snimatelj snima obične ljude, gleda pogledom 'Vodim te u život'


Sram me mojih misli.

I to je jedino što sad mogu priznati.

- 00:34 - Komentari (84) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

design byRuby Nelle