četvrtak, 23.11.2006.

tok

UPDATE:
*Iznad mene živi balerina koja glumi u predstavi Briljantin i cijeli dan sluša glazbu i vježba :))
*Majka NE ZNA da nismo imali školu ova tri dana :D i ubit će me ako sazna


Ne volim kada nekog nešto pitam pa mi se ruga i smije umjesto da mi odgovori jer je kao očito da bih trebala znati. Kako ako mi ne kažeš?
Tko će ako nećeš ti, i kad ćeš ako nećeš sad?

Imam puno ljubavi u sebi. Imam sreće da je imam kome dati.
Imam i šljokaste olovke jer mogu izgubiti sve misli gledajući ih. Počnem misliti o prošlosti. Imam i sjajne pjesme. Prošlosti više nema. Želim da ostane lijepa i da sadašnjost bude drugačija. Zato da mogu razlikovati.

Nemam pojam o vremenu. Kasnim, LETIM!, kasnim. Oprosti.

Imam frendove. Ali i prijatelje :D tako mi mlijeka u prahu! :D

Želim mjesto gdje ću se osjećati sigurno jer ću biti svoja. Ovo nije moje mjesto.

Volim dizalice, velike mješalice, male mješalice, velike bagere i male bagere. Ma, obožavam!

Imam i prijatelja koji na zidu ima obješen lančić od tratinčica koji sam mu napravila dok je još bilo tratinčica. Volim ga i to mi je najbolji prijatelj.
Volim

- 22:04 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 14.11.2006.

Lakše je zamisliti da je led toliko hladan da peče nego da je vatra tako vruća da ledi. :)

GORIM!
Ako već i nemam temperaturu..
Barem bih mogla ipak izostati iz škole..
Raska je opet pričala s mojom majkom.
I naravno, rekla joj za sve izostanke i jedinice.
Evo, i sad moram prvo u wordu pisat jer ne smijem na net, moram učit kao.
Lažem joj. Pa naravno. Neću više čim ovo objavim.rolleyes

Vidjela sam plavožutu sobu. To je moja soba zapravo :) Je!
Ondje se osjećam sjajno, kao zapravo i većinu vremena :)
Ležim i gledam u svoj zid :D
Imam osjećaj kao da bih sve mogla tad. hm…
Mi bi svi trebali imati takvu sobu.

Tamo piše moje ime koje se neće izbrisati.
Eonima! Kad vam kažem.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
I sada opet razmišljam o slobodi.

Samo što je nemam.
Ako je i budem imala, opet ću razmišljati o njoj kao prije. Znala sam je cijeniti.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Sljedeće jutro bih trebala otvoriti prozor. Podići rolete da uđe zrak.
Uzalud, zrak je pregust.
Zrači energijom.
A meni nije potrebna, jer ja sam lav, ja sam borac! Nema predaje :)
Mjesec sjaji. Već!
A trebala bih kao misliti o nečem drugom…kako da ne.

Uz Mjesec sigurno ne :)

Onda ću ići.
Čim obavim sve što trebam.
I zato neću sad pisat.
Moram opet ići.
A … ne želim ići…

- 17:14 - Komentari (39) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.11.2006.

You're the One That I Want

Danas je dvije godine od jednog događaja koji se nije trebao dogoditi.
I na to su me divni službenici ove države zbilja krasno podsjetili, hvala, jebem vam mater.

Zato neću o tome razmišljat jer u svijetu ima i puno lijepih i slobodnih stvari.

Recimo Briljantin :)

Gledala sam predstavu u Komediji; zadnja scena: svi plešu i pjevaju, okrenu se, svjetla stanu tako da su im tijela izgledala kao sjene, stanu u pokretu, u onim fensi pokretima i dođe mi da se rasplačem jer pozornica gotovo da govori kako je njihova mladost ondje stala. Divno divno divno :')

Pričam danas prije škole na telefon, slušam ajde-pogodi-što, glupiram se pred ogledalom, oblačim kao da nije prošlo gotovo pola stoljeća, glumim tinejdžera. Hehe, pa ja jesam tinejdžer, i to ne bilo kakav, ne iz ovog doba! O da.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ostale slike nisu za net, ova je pristojna 8)

Pisali smo školsku zadaću iz hrvatkog, u nekoj čudnoj temi sam spominjala Orkanske visove i tu divnu ljubav
Danas sam sva u ljubavi


Ti Si Onaj Kojeg Želim :)

- 22:30 - Komentari (32) - Isprintaj - #

petak, 03.11.2006.

Izdaja, razočaranje i očaj.

Sjetila sam se još tri krasna osjećaja.
Mene je stvarno teško razočarat. Sigurno svi misle da poznaju to. I onda osjećaju osvetu. E ne. To nije taj osjećaj.
Nedostaje mi prijateljica. Razdvojila nas je situacija, nije bitno kakva. Čekam punoljetnost da je opet vidim.


Imala sam bliskog prijatelja. U razdoblju kada su me svi iskorištavali, on me štitio. Bio je uz mene, bio je divan. Sve što sam počela spoznavati, počela sam zbog njega. Zaista me volio. Nakon dvije godine našeg poznanstva, zaljubio se u tu moju prijateljicu. I svi smo bili sretni, jer oni su zbilja bili lijep par. Bili su zajedno dugo. Voljela ga je više nego ijednog dečka prije. Kao i on nju. Samo za njih nisu postojali samo oni nego sam postojala i ja. Voljeli su me jednako. I puno smo toga prošli zajedno. Puno užasa. Ali onih pravih užasa, neemocionalnih, koji postaju naravno i emocionalni, ali to nije bitno, jer mi smo izuzetno čvrste osobe. Ne možeš nas ni početi uništavati ako misliš da bi mogao samo psihom. I radili smo zajedno. Sve užase. I bilo nam je lijepo jer smo bili zajedno, a to je značilo slobodni i zaštićeni. A kao takav nisi ranjiv.
Imali smo planove da živimo zajedno.
Jedne noći sam se vratila doma. Mog oca nikad nema, a majka je bila u Osijeku na nekoj godišnjici mature. Otišla sam do brda blizu osnovne i ležala na njemu. I on je naišao. Legao pored mene. Prvo smo šutili u ugodnoj tišini, bila je poput glazbe. Onda smo pričali. Preiskreno. Nitko nije govorio iskreno kao on. Neugodno je slušati ga. Lijepo govori, ali bira preiskrene riječi; jedan je od onih koji ti nevino pilje u oči da vide možeš li izdržat dužinu pogleda.
Odveo me kod sebe doma. Što je ok, živimo u istoj ulici.
Sobni je ličilac. Prije je na zidu imao ludu, Jokera, nacrtanu olovkom, oči obojanih u crveno. Možete zamislit kako je izgledalo, i kakvu poziciju ima u Kvartu, kada dečki iz Dubrave tu sliku nose istetoviranu na ramenu.
Tada je soba bila obojana u plavo, sa žutim likovima. Na jednom zidu je bio samo jedan kvadrat. Pored kvadrata su bili otisak njegove ruke i ruke moje prijateljice. Na nasuprotnom su bile ruke prijatelja. Kod njega su svi bili svaki dan, cijeli dan.
Uzeo mi je ruku. Povukao je. Prepao me time, iako smo tako bliski. Otvorio je kantu boje, još uvijek me držao za zapešće i do lakta smo uronili u boju. Izvadio ju je, pogledao u kvadrat i zaljepio mi ruku na zid.
Svi su to htjeli učiniti, ostaviti otisak ruke u tom kvadratu. Privlačno je kao da postoji samo jedan anđeo kojeg se može dirati. I svi to žele tako pohlepno, a ti ćeš ga dotaknuti, htio ili ne.
Jasno je što je time pokazao. Kao da mi se . poklonio. Za vječnost, jer se ruka ne može izbrisati. I ne može stajati još jedna. Može se na nju stavljati boja, ali ona je tamo.
Da se razumije, on nije običan prijatelj.
On, ona i ja smo mogli sve zajedno.

I što je on učinio? Bio je ljubomoran, pretpostavaljam. Ucjenjivao mi je roditelje. A toliko ga volim da ne da mu se ne želim osvetiti, nego mu želim sve najbolje. Izbjegavam ga. Čak i zato da ne bi morao vidjeti moj pogled. A mene je strah da ja ne bih opet izdržala njegov. Iako je uništio moju slobodu, povjerenje potpuno, psihički je uništio i moje roditelje (kako je mogao?!), bio idealni materijalist. Ne prihvaćam da mi je dirao obitelj. Ne prihvaćam da je fizički i psihički uništio moju prijateljicu. Nije ju tukao, da ne pomislite. Mnogo gore stvari se ovdje događaju.

I kada se toga sjetim, što me spašava?
Misao
*ljudi koji me vole, hvala Vam, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala...
*jedrilica za Novi Zeland
*bordanje u Čileu ili Argentini, pa neka crknem
*cjelonoćni filmovi kad nisam doma :*

Hvala

- 15:30 - Komentari (45) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

design byRuby Nelle