namjer42naznacenja

Ovaj post je posvećen profesoru zemljopisa. Jer ni ne shvaća što je učinio vidjevši Kumče i mene pričajući, kada je rekao "Želite se družit?" "Pa...da" "Onda idi."

?!?!?!??? WOW ?!?????!?

Nije mu jasno zašto smo tako oduševljene, jer pojavljivanjem na njegovim satovima ima pravo i ne biti, ali IPAK, istina, nije da prvi put nekog pušta, ALI TADA!!! TO, to je bilo to.

Trebalo se dogoditi nešto, kao neko čudo, koje nitko nije mogao napraviti jer ne znamo, ali ON JEST!!! Napravio ga je. A ne zna. Ajme...hvala.........

Popile smo u Vaše ime profesore, naravno. I možda Vam objasnimo iako sumnjam da će objašnjavanje uspjesti. Možda niste sve prekoračili, ali ste napravili korak, i to ne bilo kakav korak, nego ste baš ono, kako se to kaže, ne sijećam se...Zakoračili.

Viktorija & Marta

Da citiram Dimitrija i Viktoriju: "Pravo prijateljstvo je ono koje traje cijeli život, a da voliš tu osobu kao da ju poznaješ barem tri."
I to mi je tako neopisivo drago


Tko još nije skužio da sam ubijena ovaj tjedan?
Možda još jednom potražim pomoć Imama, samo za drugi razlog.
Ili odem do Drveća, mnogo njih, i da plačem pod njima.
Ne želim gubiti ni ubijati. Više ne želim jer ne mogu.
Mogu biti sretna, i jesam, ne neki odvratno perverzni način jer ne zaslužujem biti sretna, i nemam pravo, i ne bih trebala imati razloga, ali imam.

Osobe imaju pravo da im postavim posebno osobno pitanje na koje neće odgovoriti. Neće znati.

Osmijeh

I radije bih da umreš nego da postaneš ljuštura koja NE MOŽE živjeti sama sa sobom. Pa da umrem s tobom. Ili s vama. Ili sama.

:) Evo, i to me čini sretnom.

Jebeno, retardirano, bez ušiju.

A nije tako. Nije, i ne zove se onako kako se zove onaj-čije-ime-nećemo-spominjat-ne-samo-jer-nije-zaslužio-onak-naravno-ne-nego-i-zato-jer-mi-/-nam-se-gadi-.-fuj.

Laku noć.

Jučer sam bila u berbi. Bilo je divno, kišu nisam ni primjetila, kiša je divna, sve vrste grožđa, svi poslovi, vrijeme, igra, dečko i njegova obitelj, sat od Zagreba, nizbrdo, srebrno, sa strašilom, najljepšim. Prva berba. U mom životu.

*Moram napomenut da sam prvi put vidjela i čula za Direktora, bijelu opciju grožđa Izabela.*
*Sramim se. :) *

Onda smo otišli i bilo je lijepo :)

Pa smo bili na rođendanu kod dvije djevojke iz razreda. I tamo je bilo lijepo, jako. Bili smo jako blizu trga, u stanu velikom po danu svjetlozelenom. (Ne znam zašto spominjem boje, mislila sam da mi to nije bitno, čak i da dojam boje ne primjećujem.) Dečko, JureJa i ja smo u 4 ujutro šetali po špici, da budemo viđeni. :D Došli smo do Kožarićevog Sunca i kod govornica mu Venere koju nisam vidjela, opet me sram jako. Jer vidjeti kuglu u Kozari Boku koji je dosta daleko, iako sam tamo bila i više nego puno puta, ali ne vidjeti je na trgu, grozno.
Na benziskoj čovjek nije htio dati cigarete (jer izgledam kao dijete) iako nisam takvo dijete pa sam zamolila mladog stričeka da kupi. Pa je htio sa svojim novcima, ali nenene, kupit ću s dečkovim. York, nisu moje pare.
Dvoje ljudi su se posvađali. I lijepo je imat primjer i reći:"Gle, nađi si nekog koji je divan kao moj. Dobro, nećeš, al bar probaj."
I bilo je lijepo od mene što sam bila brutalno iskrena tako da mi se nasmiješila. A kada sam je pitala hoće li se prošetat sa mnom je rekla da sam preiskrena.
Kažu da je dobro što mogu reći direktno. Pričala sam s JureJom o direktnosti i zaključile smo da kada nešto kažeš indirektno da je to dvoznačno, a da ako imaš nekom potrebu takvo što reći, tada je dotična osoba zacijelo osljepljena. I izabrat će onu mogućnost koja joj se više sviđa.
Budite direktni!
Istina nije zločesta, ako je se govori, vjerujte da koliko god boli, cijeni se.
Jako volim sebe zbog sveg smirenog i "pre"iskrenog što sam rekla.

..
Kad sam prije 5 sati čekala bus za doma (koji mi stoji pred zgradom tako da izađem i cijelo vrijeme ravno hodam po stepenicama do ulaza, jer sam fensi hehe :D :D ), vozač je sve tražio kartu. A ja nisam imala ni pokaz ni para i rekla sam "Dobar dan. (Dobar dan!) Inače imam pokaz, ali ga sada nemam. (*klimanje glavom*)" i ušla sam što je wow jer on ne pušta.


.Konj.

Jučer me stari nazvao (inače, rijetkost je da ga vidim).
...
"Hoćeš da te pokupim?"
"Imaš auto?"
"Ne."
"Nego?"
"Bicikl!"
i tako sam se našla s ocem na trgu. I volim ga, iznimno ga i vječno volim jer je ono što je! Ima skoro 55 i crnu neobojanu kosu, neka se zna, i ima kosu koju obožava, zapravo cijeli se obožava. Radni stol mu je pretrpan uvijek (novinar je), spava na poslu i kod prijatelja, pere kosu na poslu (!), u prvoj ladici su papiri, u drugoj isto, a u trećoj preparati za njegu izgleda :D (zbog svega što mu se dogodilo u životu i zbog čega mu se divim (da je jedini čovjek na Svijetu, On bi preživio kao jedini) zna cijeniti ovaj (jadan) život koji imamo (a koji Mi možemo učiniti boljim, možemo)).
Došao je u polu-odijelu, u bijelim tenisicama, sluša mjuzu na radiu s onim fensi slušalicama, ima ruksak u koji je nagurao i moju torbu, i ima neko strašno neonsko plavo svjetlo koje je platio 150 kuna jer mu se svidjelo i jer onda kaže "misliš da sam neću uživati u svemu?"
Naravno da ne mislim. Obožavam te!!!

Sjela sam na štangu ispred njega i tako smo se vozili. A ljudi nas nisu gledali kao da smo frikovi nego kao da smo prihvaćeni u svom svijetu. Hvala Vam.

Vidjeli smo žabu kod Maksimira i zaustavio se jer ju je vidio i grlio me i htjela sam da cijeli svijet vidi kakvog tatu imam, najboljeg na cijelom svijetu. Jednostavno ne mogu opisati koliko mi znači i da bih

S-V-E

mijenjala za njega.

Tata, volim te, i uvijek ću te voljeti. Zauvijek, zauvijek!!

Majko, i tebe volim, znaš to. To što se ne razumijemo, nema veze, jednom kad odrastem - kada se odvojimo, brinut ću se o tebi. I tebi hvala, za to što si me naučila da psihički sve mogu preživjeti. I zato što nisi ljubomorna. I zbog svoje ambicije, truda, volje i želje da od mene učiniš samostalnu ženu jednog dana. Budem, nije potrebno da me tako guraš. Prihvaćam to. I hvala ti što si suprotnost od starog, jer ovako se osjećam kao da su mi roditelji bogovi. I hvala vam oboje što ste upisali fakultete. I ostavili svoje obitelji koje nisu mogle prihvatiti napredak. Volim vas. I bit ću tu. I ja ću živjeti vječno.

Neka ovo pročitaju svi kojima je imalo stalo do mene, a ljudi iz razreda za koje ne znam da znaju za ovo: Valjda je i vama stalo dovoljno da pročitate. Znam da je, ali ovaj tekst druge boje mora biti malo duži da primjetite napomenu :)

Bilo je super super super!! na maturalcu.
Ne možete ni zamisliti koliko je lijepo gledati sve od tamo. Stalo mi je do toga, divno je.

A na brodu sam spavala svojih rekordnih 14 sati u komadu!! O da. Nije se baš svidjelo prijateljima mojim to, ali neka, meni je bilo fantastično maturalac iskoristiti kao priliku da samo gledam vrijedno gledanja i spavam. I hrana je super i da moram otić iz divne zemlje mi (a zemlja nam je divna jer bi samo tu cijeli promet stao jer se našao mladi par da se ljubi na cesti), otišla bih u Grčku živjet. I krasne Grke sam upoznala također. I još puno seksi ljudi.

Običan dan u Ateni.


Klasične psovke su:
muni (naglasak na 'i') = pička
pucos (c vuče na ć) = kurac
malakas (naglasak na drugo 'a') = šupčina
pare mu mja pipa = popuši mi kurac

Ostale divote ostaju meni, a ima ih puno, tako da poželite otići u Grčku i upoznati te divne pristojne druželjubive ljude željne znanja. Stvarno jesu, njih sam također sve naučila. I otela sam Nikosu vreću za spavanje. Mnogi se zovu Nikos. Jedite tamo giros (kebab s mnogo začina, paprikom i pomfijem-napisala bih ovo pravilno al ne znam :/ ), pijte OUZO!!, slušajte sirtaki i družite se s ljudima. :)

42 postotni ouzo


(Netko je rekao da ne okrećeš leđa Suncu i da ne hodaš po svojoj sjeni nego da gledaš u Njega i da te sjena slijedi!
A ja bih mogla ponosno Gaziti po sjeni, da hoću.Ovo je primjer Adaleti, zna o čemu pričam, za neupućene, dakle sve ostale, digresija se odnosi na neku šašavo debatiranje jer naočale nisu ni crvene ni zelene nego žute i to jednostavno ne mogu pobiti jer je to prepametno.)

Sad opet piše Cannot find server nakon par sekundi na ImageShacku, ali ako ikad dobijem maksadeesel, bit će puno slika, promis.