Smisao Života

subota, 22.06.2024.

Partizani

Da sam kojim slučajem živio '41. i bio mobiliziran u domobrane najvjerojatnije bih pobjegao u partizane boreći se protiv njemačkih okupatora i ustaško-četničkih kvislinga, a poslije rata bih završio na Golom otoku ili u nekoj jami jer bih srao protiv novostvorenog režima, kao što sam '91. na odsluženju vojnog roka pobjegao iz JNA i sudjelovao u borbi za neovisnu Hrvatsku, a kasnije postao, da parafraziram Krležu, anarhoindividualna ništica društveno i državno beskorisna koja ne podnosi nikakve oblike kolektivizma, od nacionalističkog, religijskog, ideološkog, državističkog etcetera, al' sad se barem ne moram brinuti hoće li mi glava ostati na ramenima jer više nema Golog otoka, odnosno više ne ubijaju kritičare režima jer smo se za to i borili, da ne živimo u mraku totalitarizma i da možemo kakiti o čemu god hoćemo, jel' tako? ... I posebno se zahvalimo našem partizanskom drugu, političkom komesaru i general-majoru JNA Franji Tuđmanu, utemeljitelju slobodne nam i vječne Hrvatske, koji je i '41. i '91. bio na pravoj strani povijesti, onoj pobjedničkoj, slava mu!

U ovom postu neću još puno kakiti, samo ću priložiti prve dvije epizode nove dokumentarne serije Partizani, autora Hrvoja Klasića, a povodom obilježavanja današnjeg dana koji se u euforiji masovno slavi diljem Hrvatske jer građani naše zemlje jako dobro znaju da je ista izgrađena na temeljima antifašizma i '41. i '91., jel' tako?... No, da ne kakim dalje, uživajte u seriji i proslavi današnjeg dana, znam kako su partizani ovdje na blogu najomiljeniji heroji, a antifašizam najdraža tema...

Eh, umalo zaboravih, a di ste vi bili '91, ha?!...

srijeda, 19.06.2024.

Civilizacijsko zlo

Svi znamo da je tzv. civilizacija nastala i razvijala se na zločinu, na klanju slabijih, a sve zbog civilizacijskog zla zvanog vlasništvo nad zemljom, jel' tako da znamo?.. Pa čemu onda to ponavljati?... A ničemu, ili možda ipak treba ponavljati u nadi da ćemo se jednog dana opametiti, al' znate kako se kaže - nada je kurva...

No, to ne sprečava mnoge naivce da ponavljaju kako su čitava naša civilizacija, naš napredak, naše nacije i države izgrađene na zločinu, a sve u kurv... pardon, nadi da ćemo suočivši se s istinom promijeniti naše narative, naše mitove, a time i naš način života...

Jedan od takvih naivaca je i čileanski redatelj Felipe Gálvez Haberle koji u filmu "Los Colonos" obrađuje temu genocida nad domorodačkim stanovništvom Južne Amerike od strane bijelih kolonizatora, pružajući gledateljima uvid u tamne strane prošlosti koje su uglavnom zanemarene ili su romantizirane kako bi se kolonizatori predstavili kao nekakvi hrabri junaci, istraživači nepoznatog i donositelji napretka i civiliziranosti neciviliziranim divljacima, iako su stvarni divljaci ti kolonizatori, neuki psihopatski primitivci čiji je jedini cilj ostvariti materijalno bogatstvo i moć nad drugim ljudima...

Naime, potraga kolonizatora za bogatstvom i moći se brzo pretvara u nasilnu kampanju protiv autohtonog stanovništva, odnosno u genocid, a redatelj u ovom filmu uspijeva vjerno prikazati svu brutalnost takvog zločina, koristeći sirovi realizam i ekspresivne vizualne stilove kako bi naglasio duboki rasizam i nepravdu koji su pratili kolonijalne ambicije...

Jedan od najistaknutijih aspekata filma je njegova sposobnost da prikaže kolonizatore ne samo kao agresore već i kao složene likove sa svojim unutarnjim konfliktima i motivacijama... Redatelj koristi intimne trenutke i detaljne karakterizacije kako bi gledatelje uveo u psihu tih ljudi, čime se dodatno naglašava tragičnost i besmisao njihovih postupaka....

Vizualno, film je zapanjujuć... Kinematografija koristi široke pejzaže Patagonije kako bi istaknula surovost i ljepotu prirodnog okruženja... Ti kontrasti služe kao metafora za sukob između civilizacije i divljine, između nasilja i mira... Scenografija i kostimografija precizno dočaravaju povijesno razdoblje (1901. godina), što dodatno uranja gledatelje u priču...

"Los Colonos" se također ističe svojim zvučnim dizajnom... Glazba i zvučni efekti igraju ključnu ulogu u stvaranju atmosfere napetosti i straha... Tiho šuštanje vjetra, odjek pucnjeva i jeziva tišina nakon nasilnih scena pojačavaju osjećaj neizvjesnosti i opasnosti koja vreba iza svakog ugla...

Film se koristi i kao platforma za istraživanje širih tema poput identiteta, kulture i naslijeđa, te postavlja važna pitanja o tome tko piše povijest i tko su vlasnici zemlje?...

Neću opisivati radnju filma, samo ću još reći da film izaziva gledatelje da preispitaju vlastite predrasude i razumijevanje prošlosti, ističući koliko je važno sjetiti se i priznati patnje onih koji su bili na gubitničkoj strani, te da se radi o duboko potresnom filmu koji kroz svoj snažan narativ i upečatljive vizualne elemente pruža gledateljima ne samo povijesni uvid već i emocionalno iskustvo koje ostaje s njima dugo nakon gledanja...

I da još samo kažem kako film završava s poantom i pol, točno onako kako film koji se s pravom može nazvati remek-djelom i treba završiti, ne s poantom, nego s poantom i pol

U videu možete pogledati cijeli film s titlom, doduše srpskim, ali ipak na latinici, i nadam se da nemate jezičnih predrasuda te da razumijete srpski