Smisao Života

četvrtak, 28.10.2021.

Misao mjeseca filozofije

Bliži se kraj mjeseca filozofije na blogu.hr pa eto jedne misli premudrog Sokrata da zaokruži taj mjesečni ciklus prepun predivnih blogofilozofskih rasprava

Pa ajmo onda još malo o idejama da glumimo veeeeliiiikeeee umooooveeee

Da vidimo što su npr. o ideji demokracije rekli veliki umovi antičke filozofije Sokrat, Platon i čoban .

Šeću se tako jednog sunčanog ranojesenskog popodneva Sokrat i Platon po stazama u okolici Atene uživajući u opuštajućem filozofskom razgovoru i diveći se ljepoti prirode.

„Pogledaj Platone, moj najdraži i najmudriji učeniče, one čobane tamo. Sjetih se kako si jednom prilikom rekao da ne vjeruješ u demokraciju dok god oni mogu nadglasati tebe i mene i usljed toga donositi odluke o životima svih nas.“

„Naravno, premudri učitelju, demokracija dopušta vladavinu rulje, podložna je iskorištavanju i manipuliranju od strane demagoga, ti si me tome naučio. I stoga sam zaključio da državom trebaju vladati filozofi, dokazano mudri i etični ljudi, a ne svatko koga rulja izabere bez jasnih kriterija.“

„Istina, i samim time demokracija najviše odgovara prevarantima i zločincima jer im daje ono što najviše žele, moć i vlast, a kada to ostvare bit će gora tiranija od bilo koje monarhije ili oligarhije. Ajde da priupitamo čobane što oni misle o tome, kakva bi to vlast njima najviše odgovarala.“

„Dobar vam dan, dobri ljudi.“ , pozdravi Sokrat čobane.

„Dobar dan, premudri Sokrate.“, uzvrati jedan od čobana.

„Baš smo moj učenik Platon i ja pričali o tome kako je demokracija u Ateni loš model vladavine, kako ne može svatko imati pravo odlučivati o svemu. Zar je u redu da o tome kako će se upravljati lađom odlučuje brodski kuhar? Što vi mislite o tome?“

„Teške su to teme za naše čobanske umove, o premudri! Ali, kad nas već pitaš, mislim da si u pravu, svatko bi trebao donositi odluke u skladu sa svojim sposobnostima.“

„Vidiš, ljubljeni moj učeniče, ima mudrosti i u glavama naših čobana.“, reče s osmijehom Sokrat pogledavši Platona.

„A, reci nam što misliš kakav bi model vlasti za vas čobane bio najbolji?“, upita Platon čobana.

„Iskreno, niti jedan. Nama ne treba nikakve vlasti, znamo se sami brinuti za sebe i svoje ovce.“

„A, što je s lađom?!“ ubaci se Sokrat vidno iznerviran odgovorom čobana. „Zar je nebitno tko će i kako upravljati lađom? Kako će lađa ploviti bez kapetana i posade koji znaju svoje dužnosti i obveze? Kako će država funkcionirati za dobrobit svih njenih žitelja ako nema jasnih pravila tko i kako treba obavljati svoj posao, koje su mu dužnosti, obveze i prava?“

„Nikada se država nije brinula za nas niti se brine, oduvijek smo se sami brinuli za sebe i svoje ovce.“ odgovara čoban. „Nitko nas nije pitao želimo li biti dio te lađe, ali nas se ipak prisiljava da budemo na toj lađi. Dakle, nismo svojom voljom na njoj niti želimo biti. Ali, kad već jesmo na njoj živimo svoj život kako znamo i umijemo i prilagođavamo se onome što nam je nametnuto kako bi mogli i dalje živjeti taj svoj život. Kada ste me pitali što bi nama najviše odgovaralo samo sam vam rekao da bi nam najbolje bilo da nismo na toj lađi jer nam ona ne treba. Ako nismo sposobni brinuti se za sebe onda nismo sposobni ni birati nekoga tko bi se brinuo za nas, a ako smo sposobni brinuti se za sebe i svoje ovce, a jesmo, onda nam nikakve vlasti ne treba, ni demokratske ni nedemokratske.“

„Ah, ipak sam pogriješio, nema mudrosti u vašim glavama.“ odgovori Sokrat otresito pa se obrati Platonu: „Čuješ li ti ovo, moj najdraži učeniče, ovakvi koji nisu u stanju razumjeti koliko su pravedna vlast i država nužne za opće dobro, gori su od onih koji ostvaruju svoje demokratsko pravo birajući lopove i zločince da obnašaju vlast.“

„U pravu si premudri učitelju. Nikada ni neće razumjeti, čobani ostaju čobani. Zato mi mudri i učeni trebamo preuzeti odgovornost upravljanja za dobro njihovih izgubljenih duša.“, odgovori Platon te obojica bez pozdrava napustiše društvo čobana nastavljajući svoju šetnju u opuštajućem filozofskom razgovoru diveći se ljepoti prirode.