Smisao Života

četvrtak, 02.07.2020.

Festival demokrature

Demokracija je vlast naroda, a ne vlast u ime naroda. Stoga je tzv. predstavnička demokracija lažna demokracija, odnosno radi se o demokraturi – četverogodišnjoj vladavini izabranih diktatora. U demokraturi građani imaju samo jedan izbor – izabrati tko će odlučivati o njihovim životima u iduće 4 godine, odričući se prava da sami odlučuju o tome.

Izravna demokracija, koja se što je više moguće temelji na konsenzusu, odnosno u kojoj građani sami donose odluke bez tzv. predstavnika, je jedina istinska demokracija. No, kao što nas u demokraturi uvjeravaju takva izravna demokracija je nemoguća, nefunkcionalna, utopija. Kako bi to izgledalo kad bi se od svih građana Hrvatske s pravom glasa zahtijevalo da glasuju izravno o svakom zakonu koji treba donijeti? Tko bi te prijedloge zakona uopće podnosio ako ne bi bilo zastupnika u Saboru ili Vlade koja je sastavljena saborskom većinom? Najkraće rečeno, kako bi to funkcioniralo?

Na velikim brojevima uistinu teško ili nikako. Stoga se Švicarska konfederacija, koja ima kombinirani sustav (predstavničku demokraciju iliti demokraturu s relativno dobrom dozom izravne demokracije), često navodi kao primjer u kojem smjeru bi trebala ići demokratizacija društva. Daleko su i Švicarci od nekakve „savršene“ demokracije, ali u usporedbi s našom demokraturom imaju itekako demokratičniji sustav. U manjim zajednicama na lokalnoj razini izravna demokracija kroz zbor građana funkcionira besprijekorno.

Švicarci svakodnevno glasuju o raznim pitanjima na lokalnoj razini, a zakoni koji se donose na nacionalnoj razini podložni su tzv. neobveznim referendumima (nakon usvajanja zakona u parlamentu građani imaju 3 mjeseca da organiziraju prikupljanje peticije u kojoj moraju skupiti najmanje 50 000 potpisa kako bi se proveo nacionalni referendum na kojem bi se odlučilo prolazi li taj zakon ili ne), dok je svaka promjena Ustava ili donošenje novog Ustava podložna tzv. obveznom referendumu (nema promjene ili donošenja Ustava bez nacionalnog referenduma).

U provedbi izravne demokracije i na lokalnom i na nacionalnom nivou uvelike može pomoći elektroničko glasovanje. Neke zemlje su ga uvele ali ga koriste gotovo isključivo za provođenje demokrature, odnosno predstavničke demokracije. Ni našim stranačkim „elitama“ nikako ne odgovara uvođenje izravne demokracije kao načina donošenja odluka jer znaju da bi to bio kraj njihovoj samovolji, klijentelizmu i korupciji, pa samim time nisu ni za uvođenje elektroničkog glasovanja.

Trenutno u Hrvatskoj traje još jedan festival demokrature u kojem se građani stavljaju pred gotov čin – ili izaći na izbore te glasovati za neke od ponuđenih kandidata da ih „predstavljaju“ odričući se tako vlastitog suvereniteta, ili ne izaći na izbore i ne glasovati te se time također odreći vlastitog suvereniteta, jer jebiga, ne'ko u naše ime s nama mora vladati. E, sad, s obzirom na takav izbor, koji zapravo i nije izbor, postavlja se pitanje kako taj moj glas može promijeniti bilo što, kako može doprinijeti većoj demokratizaciji društva, pomoći da stranačke mašinerije prestanu oduzimati suverenitet građanima i da građani postanu stvarni nositelji svog suvereniteta i donositelji odluka koje se tiču njihovih života?

Možda tako da na vlast dovedu neku političku opciju koja u svom programu nudi da će vratiti vlast građanima uvodeći nekakav model izravne demokracije ili kombinirani model kakav imaju Švicarci, što bi bio početni korak k većoj demokratizaciji? Postoji li takva politička opcija na ovim izborima i ako postoji može li doći na vlast i provesti taj program? Iako sam osobno politički anarhist, idealist, istovremeno sam i realist, te iako znam da mi je suverenitet oduzet što god učinio, ipak svaki puta izlazim na izbore i umišljam si da ću sudjelovati u nekakvoj promjeni na bolje tako što ću uvjetno rečeno birati one za koje smatram da su manje zlo, ili ću se raspizdit pa poništit listić tako što ću napisati neku sočnu poruku za koju nikoga neće biti briga.

Tako sam i za ove izbore odlučio potražiti „manje zlo“ u vidu političke opcije koja nudi prvenstveno ukidanje ovakve farse od demokracije, odnosno nudi veću demokratizaciju društva koja će se temeljiti na što većoj dozi izravne demokracije. Naravno da to nije jedini kriterij za moj odabir, radi se tu još o pregršt stvari, prvenstveno o gospodarskoj i socijalnoj politici, zdravstvu i obrazovanju, a ne mogu se izbjeći ni tzv. svjetonazorska pitanja. U toj potrazi sam zaključio da bih prema svojim kriterijima trebao glasovati za opciju koja nikada neće doći na vlast, a možda čak ni u Sabor.

Ali tako mi je zapravo na svakim izborima. Male stranke s kojima se (barem prema programu) koliko toliko mogu poistovjetiti uistinu nemaju nikakve šanse za ostvarivanje vlasti. Nemaju zato što nažalost živimo u duopolu u kojem male stranke nemaju ni logistiku, ni infrastrukturu, ni medijski prostor, pa nikako da se izvučemo iz tog jebenog duopola, a kad se pojavi neka nešto jača politička opcija poput Živog zida, Mosta ili Domovinskog pokreta sve se to na kraju svede na populizam, prodavanje magle i stranačko uhljebljivanje.

Tu je i problem izbornog sustava koji je osmišljen tako da pogoduje tom političkom duopolu. Naime, da je Hrvatska jedna izborna jedinica manje bi stranke imale veću šansu prijeći izborni prag i ne bi bilo na tisuće doslovce bačenih glasova. No, bez obzira na sav jad i čemer našeg političkog prostora i sustava te osjećaja bespomoćnosti da se bilo što učini, izlazak na tu farsu od izbora je jedina mogućnost (izuzev revolucije) da se ipak nešto pokuša promijeniti.

Ovo je poruka za one koji ne izlaze na izbore jer oni koji redovno izlaze znaju čiji su simpatizeri i koga žele na vlasti. Ovo je poruka za sve one koji ne izlaze na izbore jer im se ne sviđaju HDZ, SDP i njihovi priljepci, jer ne žele birati ljude koji su već sudjelovali u vlasti, jer im se gadi što su sve radili svih ovih godina. Njima poručujem: ima novih lica i opcija kojima nikada nije dana prilika. Stoga, ako uistinu želite bilo kakvu promjenu, svi vi koji ne izlazite na izbore ipak izađite i birajte nepoznate ljude koji još nikada nisu bili ni blizu vlasti, koji nisu bili dio političkog duopola, niti su do sada bili u Saboru, jer što imate za izgubiti?

Mislite da može biti gore? Možda i može, ali to ne možemo znati dok ne probamo, a znate kak' se veli: 'Ko proba taj se usere. Probali smo svih ovih godina s istima i stalno smo bili usrani, idemo probati s drugima, možda ćemo biti manje u govnima, jer osobno vjerujem da bi od ovoga bilo bolje čak i da se na vlast ljudi biraju lutrijom bez ikakvih kriterija (kao da sada postoje kriteriji) recimo svakih 6 mjeseci. Ali, koga ja farbam? Festival demokrature se nastavlja. Ostanite doma, još bi se mogli i zaraziti koronom. Pustite da o vašoj sudbini odlučuju oni koji su to činili i do sada. Zato ostanite odgovorni kao i do sada i ostanite doma.