Smisao Života

nedjelja, 29.09.2019.

Evolucija vs. kreacionizam

Prošlo je 160 godina od objavljivanja Darwinove knjige „Postanak vrsta“ koja je u temeljima promijenila poimanje porijekla čovjeka kao i porijekla života na ovom planetu. Od Darwina do danas u mnogome se promijenila i teorija evolucije. Nova saznanja u genetici nadogradila su teoriju o prirodnom odabiru i proširila naše znanje o evolutivnim procesima. Unatoč tome kreacionizam iliti inteligentni dizajn i dalje je sveprisutan kao alternativa teoriji evolucije.

Međutim, kreacionizam se nikako ne uklapa u teoriju evolucije, a tako vrijedi i obratno. Iako neke religije prihvaćaju evoluciju kao činjenicu, ipak pokušavaju uklopiti krecionizam u tu priču tako što kažu da je bog taj koji se služi evolutivnim procesima kako bi stvarao život, odnosno da je bog taj koji je dao početni impuls za stvaranje svemira, a time i života na Zemlji, te tako što je stvorio prirodne zakone po kojima se sve odvija.

No, pritom se otvaraju mnoga pitanja. Čemu greške u božjoj kreaciji? Čemu u inteligentnom dizajnu služe slučajne mutacije koje su zapravo pogreške u kopiranju genetskog materijala? Odnosno, zašto je bogu potrebna evolucija u kreiranju? Mutacijama život evoluira ili izumire, ili se prilagodi ili ne. Većina mutacija je neutralna ili štetna, a vrlo mali broj mutacija je koristan i dovodi do drugačije prilagodbe odnosno evoluiranja života. Upravo mutacije dokazuju da se ne radi o inteligentnom dizajnu.

Što će, dakle, inteligentnom dizajnu pogreške u kopiranju genetskog materijala koje mogu dovesti do nastanka raznih bolesti i sindroma, poput npr. Down sindroma? Ako nas je bog stvorio da imamo 46 kromosoma, kako to da se neki rađaju s 47 kromosoma, u prosjeku jedno na 650 djece? Zar je bogu kao savršenom kreatoru bio problem stvoriti svakog čovjeka s 46 kromosoma? Zar mu je kao savršenom kreatoru bio problem stvoriti čovjeka bez mogućnosti pogrešnog kopiranja genetskog materijala?

Ako je bog savršen onda njegova kreacija mora biti savršena, on ne može pogriješiti. Osim ako namjerno pogriješi, ali onda je zao, naročito ako je to učinio da bi kaznio dijete zbog „grijeha“ njegovih predaka, kako se to ponekad zna teološki tumačiti – dijete je rođeno bolesno jer je to posljedica „grijeha“ njegovih roditelja ili nekih daljnjih predaka. Kad bi to bila istina bog bi uistinu bio zao.

Dakle, ako bog postoji kao savršeno biće on ne može pogriješiti osim namjerno, a tada je zao. A ako može pogriješiti ili ako mu je u stvaranju potrebna metoda pokušaja i pogrešaka onda nije savršen pa ni ne može biti bog, a treća je opcija da bog uopće ne postoji ni kao savršen ni kao nesavršen. Kreacionizam se stoga nikako ne može uklopiti u teoriju evolucije jer njeni zakoni u potpunosti negiraju inteligentni dizajn.

S druge strane kreacionizma se pak nalaze oni kreacionisti koji u potpunosti odbacuju teoriju evolucije te doslovce shvaćaju biblijski postanak, odnosno smatraju da je bog sve vrste stvorio odvojeno kao potpuno različite te da nije bilo nikakve evolucije. Ali, ako je bog stvarao sve vrste kao potpuno različite zašto ljudi i čimpanze imaju 98.7% identičnih gena, a ljudi i banane oko 50% identičnih gena, odnosno zašto imamo zajednički dio gena sa svim vrstama na ovom planetu?

Kakve koristi od toga da na misterije kao što su postanak svemira i života odgovaramo drugom misterijom – bogom? Zar nije korisnije i racionalnije reći da ne znamo odgovore na ta pitanja te da ih tražimo nastavljajući s istraživanjima? Ali, našem mozgu je teško prihvatiti činjenicu da ne zna, pa je stvaranje bilo kakvih odgovora bolje nego ne imati nikakve odgovore, odnosno ljudi se općenito boje neznanja te da bi prevladali taj strah izmišljaju odgovore jer je to ipak lakše nego uložiti trud u stjecanje znanja.

Naime, da bi barem donekle razumjeli evoluciju potrebno je pročitati barem jednu knjigu o evoluciji, odnosno potrebno je barem nešto naučiti iz područja biologije, genetike, paleontologije i drugih znanosti, a da bi razumjeli kreacionizam nije potrebno nikakvo znanje. Ovo potonje je puno lakše.

"Ništa u biologiji nema smisla osim u svjetlu evolucije." T. Dobžanski