Smisao Života

četvrtak, 14.06.2018.

Hrvati, jetra i nogomet

Ovaj je post, iako je stavljen pod kategoriju humor, zapravo in memoriam i rođendanski.

Na današnji dan 2007. godine preminuo je hrvatski pjesnik Boris Maruna, a 1986. godine argentinski književnik Jorge Luis Borges. Stjecajem okolnosti, slučajnošću, ili čime već, danas počinje svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Pa kako su to dotični povezani s Hrvatima, jetrom i nogometom? Eto, tu povezanost ću pokušati ovdje elaborirati, kakti na humorističan način, ili možda ne? ...

Boris Maruna napisao je pjesmu pod nazivom „Hrvati mi idu na jetra“ koju možete poslušati u priloženom videu, a tekst pjesme pročitati ispod videa.



HRVATI MI IDU NA JETRA

Hrvati mi idu na jetra
Nikakvo čudo: družim se s njima
Već trideset i osam godina
Kao prvo, svi sve znadu.
Drugo, ostavljaju smeće za sobom.
Treće, u stanju su da vam probiju uši
S revolucijom i ženama.
Dim njihovih cigareta puni barove
U trokutu između Münchena
Vancouvera i sidnejskih dokova:
U lijevoj mladi luk
U desnoj komad pečene janjetine
U džepu Katekizam hrvatskih kamikaza.
Dodajmo tome da uvijek nalaze
Ispriku za svoje postupke;
Kao veliki ruski državnici
Uvijek nađu prikladan savjet:
Zašto ne pišeš osjećajne pjesme?
Ti bi trebao biti borbeniji!
Od tebe smo s pravom očekivali više.
Govore Hrvati.
Vi možete zajebavati poeziju,
Ali ne i mene, odgovaram ja.
I to je dovoljno da se uvrijede
-Bilo što je dovoljno da se uvrijede-
Zapale novu cigaretu i
Emigriraju nekuda.
Ponekad ih ne vidim godinama
Ponekad desetljećima.
Ja pokupim smeće za njima
I ugradim ga u sljedeću pjesmu.
Ne moram naglašavati da žalim
Što se tako lako vrijeđaju.
Ali hrvatski pjesnik ima pravo
I rodoljubnu dužnost
Da kaže što mu ide na jetra.
U mom slučaju to su Hrvati.
Možda je posrijedi onaj panični osjećaj
Da su ti ljudi dio moje sudbine?
Možda je razlog u činjenici
Da polako ali sigurno gubim živce?
Možda.
Dopuštam razne mogućnosti, ali ne vidim
Nikakvoga razloga za čuđenje.

”Boris Maruna vratio se iz emigracije da bi zajebavao prave Hrvate. Oni to nisu primijetili, jer ne čitaju poeziju” Miljenko Jergović

Maruni su, dakle, Hrvati išli na jetra, ponajprije što je i sam dijelio njihovu sudbinu ... Iako je Maruna bio emigrant i hrvatski nacionalist (poznata je njegova izjava da su mu najveće nesreće u životu bile Jugoslavija i njegova žena ), njegovo razočarenje s hrvatskim nacionalizmom je bilo očito, naročito kada je uspostavljena hrvatska država, jer je tada postao jedan od najžešćih kritičara Tuđmanove vladavine i HDZ-a kao stranke, govoreći između ostalog kako je Račan izjavivši da je HDZ stranka opasnih namjera proročki najavio kako će taj isti HDZ omogućiti pljačku hrvatskog naroda i uništiti san o hrvatskoj državi kao državi slobode i prosperiteta... A gdje je tu humor? Još ga nema...

Idemo malo do Argentine, možda tamo nađemo nešto šaljivo... Borges nije podnosio nogomet, smatrao ga je glupošću, „Nogomet je popularan, jer je glupost popularna.“, „Nogomet je jedan od najvećih engleskih zločina.“ „U nogometu postoji ta neka ideja supremacije, moći, koja mi se čini strašnom", veli Borges... Kako se suprotstavljao svakoj vrsti dogmatizma, vjerskog i ideološkog, povezivao je nogomet s fanatizmom (nacionalnim, vjerskim itd...), jer je općenito smatrao kako je bezuvjetna odanost prema bilo kojoj doktrini nešto loše... A nogomet se pokazao kao odličan poligon za razvijanje nacionalne, rasne, vjerske i ine mržnje... Hm, još uvijek nema humora ... Možda je Borges u Argentini upoznao Hrvate pa mu se nisu baš činili humorističnima...

A možda se humor krije u činjenici da su Maruna i Borges mrtvi, a nogomet, Hrvati i njihova neuništiva jetra vječni... Jer hrvatska jetra može podnijeti sve, i glupost, i nogomet, i nacionalizam, i janjetinu s mladim lukom, i potoke piva ...

A možda ima malo humora i u tome što je danas rođendan Donaldu Trumpu i Che Guevari ...

E, da, pa danas je rođendan i Ivici Kirinu, ako ga se još tko sjeća, ali da nema njega ne bi bilo ni jubitoa ...
Eto malo jubito humora za kraj ...