Smisao Života

nedjelja, 31.12.2017.

Novogodišnja retrospektiva

O spoznaji i istini

Um stvara pojam spoznaje i potrebu za spoznajom, kao i pojmove znanja i neznanja, a time stvara i pojam istine koju želi spoznati. Pojmove koje život ne poznaje, pojmove koji su životu nepotrebni. Pustite život da teče svojim tijekom, pustite život da bude život u svojoj punini, ne opterećujte ga nikakvim potragama, ne gušite ga nikakvim istinama, ne uništavajte ga strahom, jer se nemate čega bojati. Uživajte u okusu kravljeg mlijeka i mirisu cvijeća, to je najveća i najljepša spoznaja koju možete steći, nema ništa više od toga, zar je uopće i potrebno?

O vjeri i bogu

Oni koji kažu da ne vjeruju niti u jednoga boga (uključujući i mene) samo su vjernici koji vjeruju da nema nikakvog boga. Ali ipak postoji razlika između onih koji vjeruju u nekakvog boga i onih koji ne vjeruju u nikakvog boga. Oni koji vjeruju u nekakvog boga vjeruju na riječ onima kojima se bog "objavio", a oni koji vjeruju da nema nikakvog boga vjeruju zdravom razumu koji zna da ne zna. Jednog dana ćemo možda otkriti tajnu života, tajnu postojanja, ali do tada trebamo prihvatiti jednostavnu činjenicu da ne znamo, i da svako naše stvaranje istine, svako pretvaranje naših uvjerenja u neupitnu istinu pridonosi destrukciji, sukobu među ljudima, zlu koje tjera ljude da jedni drugima nanose patnju.

O religijama i herezi

Svaka religija objavljuje svoju konačnu istinu, svoju doktrinu, svoje dogme, i druge religijske istine za nju nisu istine, a ako nisu istine onda su laži... A ako je religija stvar izbora, a jest, kako onda konačna istina može opstojati u tim religijskim dogmama? Ako ja mogu izabrati u koju ću „konačnu istinu“ vjerovati onda te istine koje se nude na tržištu ne mogu biti konačne. Konačna istina ne može biti stvar izbora, ona je poput krvi u našim žilama, nešto što je dio nas od rođenja do smrti, nešto što živimo, nešto što jesmo, nešto što nije podložno artikuliranju, izricanju, tumačenju, proglašavanju istinitim, jer jest istinito.
Ima, međutim, jedna konačna istina koja je podložna artikuliranju i zajednička je svim religijama, a to je hereza (grč.hairesis "izbor"). Hereza je jedina izreciva univerzalna konačna istina za sve religije. Hereza je pravo na izbor istine. Nešto što religije unutar svoje doktrine ne smiju tolerirati, jer vjeruju da je istina koju su one objavile jedina konačna istina koja ne smije i ne može biti stvar izbora. Ali kako religije jesu stvar izbora, kao takve su hereza u odnosu na neizrecivu konačnu istinu koja uistinu nije i ne može biti stvar izbora. I stoga su sve religije lažne.

O državi

Država ne nastaje kao instrument zaštite ljudskih sloboda, već baš suprotno. Država nastaje kao sredstvo održavanja hijerarhijsko-eksploatacijskih društvenih odnosa, najprije u robovlasničkom obliku, a kasnije u feudalnom, kapitalističkom i realsocijalističkom obliku. Princip funkcioniranja države u svim tim oblicima je isti – porobljavanje ljudi u svrhu otuđenja viška stvorene vrijednosti, kako bi jedni radili, a drugi uživali u blagodatima tuđeg rada. Država nije ništa drugo do legitimna zločinačka organizacija kojoj je ilegalni kriminal konkurencija pri otuđenju viška vrijednosti, odnosno ilegalni kriminal je konkurencija onima čije interese država štiti – legalnim lopovima, prvenstveno bankarima.

O vlasti i pravednosti

Ne bi nam palo na pamet da nekoj nepoznatoj osobi na ulici platimo da nas „štiti“ od nas samih i da nam propisuje način na koji ćemo živjeti. Međutim, to ipak činimo, plaćamo nepoznatim ljudima da nam kroje sudbinu, da donose zakone po kojima ćemo živjeti, zakone koji štite interese onih koji „zaslužuju“ biti gospodari.
Ljudi prihvaćaju logiku da je pravedno biti izrabljivan, da je pravedno svojim radom stvarati bogatstvo drugima, te im prepustiti da s tim stečenim bogatstvom vladaju nad ostalima, opravdavajući tu logiku nekim apstraktno-metafizičko-fantastično misterioznim razlogom zašto neki ljudi zaslužuju biti gospodari.

O domoljublju

Ako domoljublje ne podrazumijeva čovjekoljublje, odnosno ako se domoljublje stavlja ispred čovjekoljublja, onda od tog domoljublja treba bježati što dalje. Čuvajte se onih koji se busaju u prsa kao domoljubi. Uistinu, domoljublje je uz religije i ideologije najveći ubojica domoljubnih i nedomoljubnih pripadnika raznih naroda. Odnosno, iskorištavajući naše domoljublje, hulje koje u njemu nalaze utočište, vrlo nas učinkovito šalju da se ubijamo.

O radu (otuđenom radu)

Rad koji su robovi vršili za svog gospodara u robovlasništvu, kmetovi za svog vlastelina u feudalizmu, ili radnici za svog poslodavca u kapitalizmu u načelu se ne razlikuje – to je otuđeni rad, prisilan rad u korist nekoga drugoga, a kako bi robovi, kmetovi ili radnici taj rad doživljavali kao nešto što je njima korisno (i bez čega ne mogu živjeti) ucjenjuje ih se da moraju raditi, proizvoditi, kako bi dobili dijelić vrijednosti tih dobara da mogu preživjeti i nastaviti proizvoditi (za nekoga drugog, naravno). Kada netko zahvaljujući otuđivanju svog rada stekne kapital ulaže ga u otuđivanje rada drugih u svoju korist, jer mu sustav to omogućuje, dapače, ostvarivanje takvog odnosa mu se nalaže kao nešto potrebito, kao nešto „sveto“. Međutim, u takvim eksploatacijskim odnosima u društvu otuđivanje rada znači otuđivanje čovjeka, otuđivanje njegovog cjelokupnog bića, što za posljedicu ima stvaranje teško bolesnog društva u kojem se odnosi temelje na nasilju čovjeka nad čovjekom, u kojem se isključuju solidarnost i empatija.

O vlasništvu i ekonomiji

Na osnovi prokletstva zvanog VLASNIŠTVO (kojeg smatramo najvećom vrijednošću) stvorili smo prokletstvo zvano EKONOMIJA – jer gospodar mora imati način na koji će gospodariti svojom imovinom. Ekonomija igra na kartu pohlepe. U trenutku kada je stvoreno vlasništvo kao vrijednost pohlepa se pojavila kao neminovna posljedica istog (ili je možda vlasništvo posljedica pohlepe?). Uglavnom, pohlepa je glavni pokretač razvoja naše civilizacije i temelj na kojem djeluje ekonomija radi pronalaženja načina za širenje područja eksploatacije, a sve zbog zadovoljavanja neograničenih potreba ljudi sa ograničenim sredstvima. Vidite li paradoks koji ekonomija pokušava riješiti?

O slobodi i sigurnosti

Sigurnost je u slobodi, a sloboda je u sigurnosti. Jedno drugo ne isključuje, dapače, jedno bez drugog ne postoji. A što je to sloboda? Sloboda je stanje svijesti u kojem je moja primarna želja i vodilja – sloboda drugoga. Kada moj cilj postane sloboda drugih i kada taj cilj bude ostvaren, tek tada sam i ja slobodan. To je stanje svijesti u kojem razumijem kako se uvažavanjem tuđe slobode eliminira mogućnost činjenja štete bilo kome na bilo koji način, jer znam da ako činim štetu drugome rušim temelje na kojima se gradi sigurnost i sloboda, te tako činim štetu i sebi, jer u takvom društvu niti ja ne mogu biti slobodan i siguran. To je lijek za našu bolest - SVJESNOST SLOBODE - kada postanemo svjesni da se sigurnost ostvaruje u slobodi, a sloboda u sigurnosti.

O sreći

Sreća ne leži u užicima nego u izbjegavanju boli. Pokušaj ostvarivanja sreće u užicima privremeno je zadovoljstvo za kojim žalimo kada prestane i tako sami sebi stvaramo patnju, nakon čega ponovo posežemo za privremenim užicima kako bi tu patnju umanjili, ali tako samo ulazimo u začarani krug patnje ne rješavajući je. Mudar čovjek ne traga za užicima da bi umanjio bol, već izbjegava bol da bi ostvario užitak bezbolnosti. Sretan si jer jesi, a nesretan zbog onoga što te žalosti.

O sebičnosti i ljubavi

Sve je sebičnost, i ne postoji ništa osim sebičnosti. Svako naše činjenje ili nečinjenje proizlazi iz želje za zadovoljavanjem naših potreba. A ako zadovoljavamo naše potrebe, znači da sve što činimo, činimo zbog sebe, zbog svoje sebičnosti. Postoje tri vrste sebičnosti. Prva je kada činim nešto da sebi priuštim zadovoljstvo ugađajući sebi; druga je kada sebi priuštim zadovoljstvo ugađajući i pomažući drugima; i treća je kada nešto činim kako bih izbjegao loše osjećaje. To je naš život, sve što činimo, činimo zbog vlastite zadovoljštine, a tzv. dobra djela su osobni interesi pod krinkom altruizma. Tako je i ljubav sebičnost, i to ultimativna sebičnost, jer jedino kroz ljubav ostvarujemo sebe.

SRETNA NOVA GODINA!