Smisao Života

četvrtak, 30.10.2014.

Hvalospjev taštini

„Taština, to mi je najdraži grijeh!“, veli Al Pacino na kraju filma „Đavolji odvjetnik“ u kojem glumi vraga... „Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!“ (Taština nad taštinama, sve je taština!) Prop 1,2... Propovjednik nam pak kazuje kako je sve ispraznost, odnosno kako je sve taština, i potpuno je u pravu... Sve jest taština... Ali, da li je taština ispraznost?... Možda i jest, ali kako osim taštine nema ničeg drugog, taština je ujedno i ispunjenje... Ali, kako to da nema ničeg osim taštine, pa nije samoljublje odnosno traženje pozornosti i vlastito isticanje jedino što postoji?!... Tko zna, možda postoji i još nešto osim taštine, ali ljudski um je vođen taštinom, ona je njegova kraljica, ona je njemu sve ... Bez taštine ne bi bilo ničega, ničega što se tiče ljudske egzistencije... Jednostavno bez taštine ne bismo bili ljudi... Niti bismo bili društvena bića, ne bi se družili s nikim, jer ne bi imali želju pokazati se drugima, istaknuti sebe kao nekakvu vrijednost, da smo tu, da postojimo... Naš egoizam jednako je posljedica taštine kao i skromnost ili poniznost... Taština omogućuje da odredimo svoju vrijednost, a time i svrhu, ona nam gradi samopouzdanje, bez nje bi bili izgubljeni... Bez taštine se ne bi dotjerivali, ne bi bilo onoga što zovemo modom, mnoge bi grane industrije propale kad bi prestali imati potrebu za vlastitim pokazivanjem i dokazivanjem ...

Bez taštine ne bi bilo ni ideja, odnosno te ideje bi ostale zatvorene u ljudskom umu koji ih je smislio... Taština omogućuje da te ideje ugledaju svjetlo dana... Stoga, da nema taštine ne bi bilo ni velebnih postignuća, razvoja tehnologije i umjetnosti, filozofije i religije, ali ne bi bilo ni želje za moći, kao ni patnje koju donosi ostvarivanje te želje... Ali nemreš imat i ovce i novce, ili morti moreš?... Bliži se blagdan koji je posvećen onima kojih više nema među nama, kojima taština više ne određuje život jer ga nemaju ... Ali smo zato mi tu, da nam naša taština odredi svrhu u odavanju počasti mrtvima, svrhu u održavanju sjećanja na mrtve, na naše najmilije kojima nosimo cvijeće na grobove i kojima palimo svijeće kao da to njima nešto znači, ali znači nama, jer da nema taštine ne bismo to činili... A i ovaj blagdan je jedan dobar primjer kako je taština odlična za posao... Naime, bez taštine kameno-klesarski biznis bi brzo propao, a ne bi bilo ni proizvodnje lampaša, buketa, aranžmana i vijenaca... Kao što veli Laki u Maratoncima: „Samo je smrt siguran posao!“ ... Ne, taština nije ispraznost, taština je ljudskost, srž našeg uma , a um je naše biće, jer bez takvog taštog uma čovjek je samo još jedna od mnogih netaštih životinja... Skorašnji blagdan hvalospjev je taštini, ovaj blog hvalospjev je taštini, naši životi hvalospjev su taštini... I zato slavimo taštinu i kličimo joj, jer bez nje nismo ništa drugo do biljaka...