Smisao Života

nedjelja, 19.06.2011.

Svi smo mi homići

Sedam milijuna godina prošlo je od kad je predak današnjih homića mudrih mudrih sišao s drveta i počeo hodati na dvije noge... No do pojave prvih homića trebalo je proći još par milijuna godina, pa su se tada najprije razvili homići sposobni, zatim homići uspravni, i na kraju nekoliko skupina homića mudrih, od kojih je samo jedna preživjela, i nažalost zavladala ovom planetom, skupina dvostruko mudrih homića, iliti homići mudri mudri, odnosno MI... Sedam fucking milijuna godina za kaj?!... Da bi se homići mudri mudri pretvorili u homiće bolesne bolesne?... Ta dvostruka mudrost homića postala je boleština koja unazad desetak tisuća godina uništava svoje nositelje... Mudrost koja kaže kako nisu svi homići jednaki u svojim pravima, kako ima onih homića koji su zbog svoje boje kože, zbog svog spola, zbog svoje seksualne orijentacije, manje vrijedni, iliti čak i neprirodni, nenormalni i nadasve grešni... I takve homiće treba dovesti u red, dati im do znanja gdje im je mjesto, ne dozvoliti im da uživaju prava normalnih homića, jer se treba spriječiti da njihova opačina ugrožava život normalnih homića...

A tko ima pravo određivati što je prirodno i normalno?... Pa normalni homići, naravno, jer oni znaju da su normalni... A kako oni znaju da su normalni?... Pa rekli su im njihovi gospodari, trube im to tisučljećima... A kako njihovi gospodari to znaju?... Pa rekli su im predstavnici Božji na Zemlji kojima je Bog objavio što je prirodno, normalno i moralno, a što je neprirodno, nenormalno i nemoralno... Ta Bog je stvorio svijet za normalne homiće i njihova je dužnost da u ime Božje sprečavaju širenje opačine nenormalnih homića... Ali ako je taj Bog stvorio svijet samo za normalne homiće, otkud dođoše ovi nenormalni?... Ako ih taj Bog ne želi, što ih stvori, što ih pušta da žive?... Odgovor je vrlo jednostavan: nema nenormalnih homića, sve je onako kako treba biti, zar priroda može stvoriti nešto neprirodno?... Ta sve je dio prirode, iz nje proizlazi i njoj se vraća... Homići crni i bijeli, muški i ženski, mali i veliki, hetero i gay, dio su velike obitelji homića, obitelji čije se bogatstvo i ljepota očituju u tim različitostima... Ali i obitelji koja je zaražena teškom bolesti koju spomenoh ranije... Ta bolest poharala je umove homića diljem svijeta i nanosi veliku patnju mnogima, trujući naš um s idejom kako nismo svi homići, te da oni koji to nisu ne mogu imati ista prava kao oni koji to jesu... Ali mi svi jesmo homići, i to nitko ne može opovrći, te kao takvi svi u svojim pravima trebamo biti jednaki... Ostvarivanjem slobode i jednakosti svih homića, izliječit ćemo našu obitelj...