Smisao Života

ponedjeljak, 14.03.2011.

Moreova Utopija

Thomas More, poznati engleski humanist, filozof i državnik, svetac Katoličke crkve, 1516. godine objavljuje svoje najpoznatije djelo “Utopija” (pod punim naslovom “O najboljem uređenju države i o novom otoku Utopiji”)… Ovo kontroverzno djelo tijekom stoljeća izazivalo je svakojake reakcije, kritike i rasprave, i do dana današnjeg tema tog djela ostaje aktualna – kako ostvariti idealno društvo… Iako nema takvog nešto kao što je idealno društvo, jer pojam idealnog razlikuje se od osobe do osobe, može se težiti tome da se odnosi u društvu unapređuju ka dobrobiti svih pripadnika zajednice… Čovjek je prirodno idealistički, ajmo reći utopistički nastrojen, uvijek teži boljem stanju od onoga u kojem živi, odnosno tijekom povijesti, tijekom razvoja tzv. civilizacije uvijek je težio ka promjeni društvenih odnosa na bolje, koliko je u tome uspijevao drugo je pitanje…

Mnogi su veleumovi u povijesti čovječanstva prepoznali privatno vlasništvo kao jedno od glavnih uzroka nedaća koje pogađaju ljudski rod, a tako je bilo i s Thomasom Moreom… U njegovoj idealnoj državi “Utopiji” privatno vlasništvo ne postoji, kao niti novac… Kao pobožan katolik i humanist on svoje ideje temelji prvenstveno na komunalizmu “Djela Apostolskih”: «Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko.» Dj 4,32 … Međutim, ustrojstvo zajednice po Moreu je državno, vladarsko (iako se vladari na svim razinama biraju), te se pravila ponašanja nameću strogim zakonskim propisima, a svako njihovo kršenje se kažnjava, prvenstveno ropstvom i progonstvom… U njegovoj idealnoj državi ljudi imaju pravo na vlastito mišljenje, te su svi jednaki u svojim pravima… Osim onih koji svoje drugačije mišljenje pokušaju prakticirati… Naime, prakticiranje različitih vjerskih uvjerenja je dopušteno (unutar kršćanstva, jer su Utopljani vjernici kršćani), dok su ateisti diskriminirani tako što nemaju pravo na status građana, iako imaju pravo reći da su ateisti… Naime, More smatra kako čovjek ne može biti moralan ako ne vjeruje u viši, božanski autoritet… A država je pravedna jedino ako se temelji na vjerskom moralu (jer drugačiji niti ne postoji).

Također, u “Utopiji” postoji ropstvo, robovi se koriste za najteže i najgore poslove, a radi se prvenstveno o raznim kažnjenicima, jer je bolje za kršenje zakona čovjeka pretvoriti u roba i iskorištavati njegov rad negoli kažnjavati ljude smrću... Pravi humanizam, nema što... Taj humanizam potvrđuje se i u sustavnoj indoktrinaciji Utopljana ka određenom načinu života kao jedinom ispravnom... Cilj je da pojedinac bude zadovoljan i sretan kako bi kao takav doprinosio dobrobiti zajednice... A pojedincu se zapovijeda određeno ponašanje koje će ga učiniti zadovoljnim i sretnim, pa da tako u ostvarivanju svog zadovoljstva doprinese dobrobiti kolektiva... Dakle, ljudima se indoktrinacijom i zakonskim propisima nameće određeno ponašanje kao jedino koje im može donijeti zadovoljstvo i sreću, a time i cijeloj zajednici... Utopija u mnogim segmentima podsjeća na Zamjatinovu „Jedinstvenu Državu“ i na Orwellovu državu „Velikog Brata“... Svi ljudi se ustaju u 4 ujutro, svi rade po 6 sati dnevno, a idu na spavanje u 8 sati navečer... Idu na zajedničke objede u točno određeno vrijeme, a odjeća koju nose je svima jednaka...

Kad maknemo religiozni koncept iz „Utopije“ dobivamo Marxov „Komunistički manifest“... Moreova „Utopija“ tako postaje preteča komunističke ideje... Unatoč dobroj namjeri Morea da osmisli idealno društvo koje bi ljude izjednačilo u njihovim pravima „Utopija“ je primjer kako se iz dobre namjere može izroditi samo još jedan oblik zla... Ne daj bože da se „Utopija“ ikada ostvari, jer smo u povijesti bili svjedoci pokušaja stvaranja država u kojima bi svi ljudi bili jednaki, ali ne u svojim pravima, već u svojim dužnostima, ne u svojoj slobodi, već u svom ropstvu... Upravo taj pokušaj ostvarivanja ideje o jednakosti ljudi putem vlasti, putem nametanja društvenih odnosa provođenjem zakona i sustavnom indoktrinacijom masa, dovodi do još većeg oduzimanja sloboda i do stvaranja goreg zla od onoga koje smo htjeli uništiti... More je živio u vrijeme kada su kapitalistički odnosi u društvu poprimili zamah i počeli potiskivati feudalne, i u njima je prepoznao čak i veće zlo od feudalnih odnosa, društvene podjele bile su sve dublje, siromašni su se još više izrabljivali i bilo ih je sve više i više, mogućnost da se obogati na tuđem radu sada je dana svima koji su to znali i mogli iskoristiti...

Njegova reakcija na takvo stanje u društvu bilo je djelo „Utopija“... Ali, kao i Marx kasnije, More nije uvidio da se otuđivanje rada ne može ukinuti otuđivanjem rada u drugu svrhu, ili da se poslužim Quinnovom sintagmom „graditelji piramida“, građenje piramida se ne ukida građenjem piramida u drugu svrhu, već prestankom građenja piramida... I More, i Marx, svaki u svoje vrijeme, bili su uvjereni kako čovjek nije u stanju samoorganizirati svoje društvo, već da mu je za organizaciju potrebna vlast koja će mu nametati ono što je za njega dobro... A dobro je ono što vlast kaže da je dobro (ovisno o tome kojoj ideologiji ta vlast pripada), ostalo što ne pripada toj ideologiji nije dobro i treba se suzbijati svim sredstvima jer se promjena te ideološke strukture (onoga što je dobro) ne smije dopustiti... Tako se stvaraju totalitarni režimi... Ali ne smijemo biti u zabludi pa smatrati da je ono što nazivamo demokracijom slobodno društvo...

U tzv. kapitalističkim demokracijama vlada ideologija otuđivanja rada u korist eksploatatora pojedinaca (kapitalista), dok u onim totalitarnim komunističkim državama vlada ideologija otuđivanja rada u korist „društvenog“ eksploatatora... U tzv. totalitarnim državama ljudi nemaju pravo birati različite političke opcije, ali isto tako to pravo nemaju niti u tzv. demokratskim zemljama, jer se izbor koji im se nudi svodi samo na to tko će i na koji način provođenjem vlasti održavati vladavinu ideologije otuđivanja rada... Odnosno izbor se svodi na pravo održavanja sredstva za provođenje eksploatacijskih odnosa – države, jer društvena zajednica ne opstaje izvan države... Ta premisa bila je temelj i Moreove ideje o jednakosti, odnosno ideje o idealnoj državi kao sinonimu za idealno društvo... U tom grmu leži Moreov bolestan zec, za njega idealno, pravedno društvo, ne opstoji izvan države, i to države vjernika, jer samo vjernici mogu biti moralni i pravedni... Ali država nije nastala kao sredstvo stvaranja i održavanja pravednih odnosa, već baš suprotno, ona je nastala kao sredstvo održavanja nepravednih (klasnih odnosa), to je bila i jest njena uloga, te se unutar države ne mogu ostvariti pravedni odnosi – država podrazumijeva postojanje vlasti, a samim time i podjelu na one koji su iznad i na one koji su ispod, na one koji vladaju i na one kojima se vlada...

No, Moreu ne treba previše zamjerati na njegovim idejama, on je dijete svog vremena u kojem su se kraljevi smatrali vladarima po Božjem autoritetu, odnosno kako je postojanje zemaljskih kraljevstava i klasnih društvenih odnosa Božja volja, i treba mu skinuti kapu što je u takvo vrijeme prepoznao nepravdu koju uzrokuju društveni odnosi, iako rješenjem koje nudi u „Utopiji“ jednu nepravdu zamjenjuje drugom... Odgojen u duhu katolicizma 15. i 16. stoljeća, čvrsto se držao i svojih vjerskih uvjerenja, te je zbog toga na kraju i izgubio glavu postavši tako mučenik i svetac... Naime, kada je odbio priznati engleskog kralja Henrika VIII. za poglavara engleske crkve, priznajući to pravo samo rimskom Papi, zbog veleizdaje je osuđen na smrt... Kod njega se može primijeniti ona: tko se mača lača, od mača i pogiba... Iako More slovi kao veliki humanist, njegov „humanizam“ imao je granicu, i to zahvaljujući njegovoj vlastitoj vjerskoj zasljepljenosti... Dok je kralj Henrik VIII. još bio vjeran Rimu, More je jedno vrijeme (od 1529 do 1532.g) obnašao dužnost kancelara engleskog kraljevstva i zdušno vršio progon protestanata osuđujući ih na smrt spaljivanjem... More nikako nije tolerirao herezu, za njega su svi koji su poricali sveto poslanje Katoličke crkve i Papin vrhovni autoritet zaslužili lomaču... Sam je skončao zbog istog razloga zbog kojeg je i on ubijao druge – držao se uvjerenja kojeg se, nakon što su se promijenile okolnosti, više nije smio držati... Humanist, mučenik i svetac – ili samo još jedan primjer kako su naša uvjerenja korijen svega zla...