Smisao Života

petak, 24.12.2010.

Mesija

Jedan pustinjak meditirao je u svojoj pećini na Himalaji. Kada je otvorio oči, ugledao je neočekivanog posjetioca kako sjedi pred njim. To je bio poglavar poznatog samostana. »Što hoćeš?« upitao ga je pustinjak. Poglavar mu je ispričao tužnu priču. Jedno vrijeme, njegov samostan bio je poznat u čitavom svijetu. Ćelije su bile prepune mladih iskušenika i u hramu božjem neprekidno je odjekivala pjesma redovnika. Međutim, došla su druga vremena, kod ljudi kao da se ugasila želja za uzdizanjem duha, iskušenika je bilo sve manje i hram je utihnuo. Ostala je samo grupica redovnika koji ispunjavaju svoje dužnosti, dok im je srce ispunjeno tugom. Na kraju, upitao je pustinjaka: »Da li je neki naš grijeh razlog što je samostan u takvom stanju?«
»Da«, odgovorio je pustinjak, »grijeh neznanja.«
»O kakvom grijehu je riječ?«
»Jedan od vas je prerušeni Mesija, a vi to ne znate.«

Pustinjak je zatim sklopio oči i vratio se meditaciji. Tijekom čitavog napornog puta natrag do samostana, srce svećenika snažno je tuklo na pomisao da se Mesija, Mesija u ljudskom obliku, vratio na zemlju, i to baš u njegov samostan. Kako ga nije prepoznao? Tko bi to mogao biti? Brat Kuhar? Brat Čuvar? Brat Ključar? Ne, imali su toliko mana. Ali pustinjak je rekao da je Mesija prerušen. Možda su te mane način prerušavanja? Ako bolje razmisli, nitko u samostanu nije bio savršen, pa ipak, jedan od njih bio je Mesija!
Kad je stigao, okupio je redovnike i izvjestio ih o svom otkriću. S nevjericom su gledali jedni druge. Mesija? Ovdje? Nemoguće! Međutim, izgleda da je ovdje inkognito, skriva se. Onda je, možda... A možda je onaj tamo? Ili onaj drugi? Ili...
Jedno je bilo sigurno - ako je Mesija prerušen, neće biti lako prepoznati ga. Zato se svatko počeo prema svakome odnositi obzirno i s poštovanjem. »Nikad se ne zna«, mislili su, kad bi se sreli s nekim od redovnika. »Zašto ne bi bio ovaj?«
Na kraju, atmosfera u samostanu podrhtavala je od radosti i sve više ljudi dolazilo je s molbom da ih prime u iskušeništvo, a božji hram ponovo je odjekivao od pjesme redovnika, iz kojih je zračio duh Ljubavi.

Što vrijede oči ako je srce slijepo?

Ne spavaju svi kojima su oči zatvorene, niti umiju vidjeti svi oni kojima su oči otvorene.

Sretan Božić!