Smisao Života

ponedjeljak, 11.05.2009.

Primitivna svijest

Zar nije lijepo znati kako su ljudi zadovoljni?.... Zar nije tako?.... Većina ljudi je zadovoljna.... Jer da to nije istina svijet bi se mijenjao, mi bi se mijenjali, ali svijet funkcionira po istim pravilima tisućama godina.... Većina ljudi je zadovoljna sa takvim svijetom u kojem se kao najveće vrijednosti slave razlike umjesto sličnosti... U kojem preživljavaju najsposobniji (jaki), u kojem je moć jedini pravi cilj, a natjecanje neophodnost, dok se pritom pobjeda smatra najvećim dobrom.... U kojem se nesporazumi rješavaju sukobima i ratovima umjesto razumjevanjem.... Takav sustav neminovno stvara gubitnike.... Međutim, ako ja nisam gubitnik smatram se sretnim i ne zanimaju me oni koji to jesu, jer prihvaćam «činjenicu» da tako mora biti.... Da li gubitnik prihvaća tu činjenicu?....

Zadovoljni smo sa sustavom u kojem se ljudima oduzima sloboda, ili ih se ubija kada netko procijeni da su učinili nešto «loše»... Sa sustavom u kojem ljudi umiru od gladi, ostaju bez domova, postaju žrtve nasilja, izrabljivanja i ugnjetavanja.... Sa sustavom u kojem se stvaraju «kriminalci» i «zločinci» nasuprot «poštenjaka» i «pravednika».... Sa sustavom u kojem vlada netrpeljivost prema vjerskim, rasnim, nacionalnim, kulturnim, socijalnim i dr. razlikama, a samo zato što smo si utuvili u glavu da smo mi u «pravu», a da su oni u «krivu»....

Zavaravamo se misleći da se svih ovih tisućljeća nešto promijenilo na bolje.... Bogati i dalje izrabljuju one «ispod sebe», izvlačeći profit iz svega što stignu.... Pohlepa za moći se nije promijenila.... Međutim, mi to sve smatramo «prirodom stvari», tako mora biti - kako našu civilizaciju čini velikom i moćnom upravo borba za uspjehom, gdje pobjednik uzima sve.... Za kojim uspjehom?.... Prihvaćajući takvu «prirodu stvari» većinu ljudi nije briga za patnju potlačenih i ugnjetavanih ili za bilo čije potrebe preživljavanja osim vlastitog, kao i preživljavanja svoje obitelji ili eventualno skupine s kojom smo se poistovjetili (vjerska, kulturna, etnička ili neka dr. skupina)....

Osjećamo se ugroženima mogućnošću kolektivnog dobra (da svima bude dobro, a ne samo nekima), mogućnošću da nas naše razlike povezuju, a ne razdvajaju, jer su te razlike samo površinske.... Taj strah stvara podjelu, nerazumjevanje, nesposobnost da tuđu patnju prihvatimo kao svoju, te tako omogućavamo da se patnja nastavlja.... Tu ravnodušnost stvara naš osjećaj odvojenosti (ego), dok istinsku suosjećajnost i jednakost stvara osjećaj jedinstva, prihvaćanje kako smo svi ispod naše boje kože, ispod naših vjerskih, nacionalnih, kulturnih i dr. uvjerenja – ISTI....

Nismo u stanju rješavati sukobe bez nasilja, niti živjeti bez straha.... Nismo u stanju djelovati bez vlastitog interesa, niti voljeti bez postavljanja uvjeta (čast izuzecima)....
Susreli smo se s neprijateljem, a on – to smo mi....
To je stanje naše primitivne svijesti, i ono što je čovječanstvu potrebno nije promjena okolnosti, već promjena svijesti.... Prvi znak primitivne svijesti i društva jest da takva svijest i društvo o sebi misle da su napredni.... Napredak društva mjeri se po tome kako se ono odnosi prema svom najslabijem članu, a naš sustav je primitivan dok god je eksploatacijski, dok god živimo na tuđi račun.... Napredna, razvijena, evoluirana, prosvjetljena društva funkcioniraju na temelju jedinstva, solidarnosti i slobode koja se ostvaruje jedino uvažavanjem slobode svakog pojedinca, čime se eliminira svaka mogućnost činjenja štete bilo kome....
Napredna, razvijena bića sebe ne udaraju čekićem po glavi, jer znaju da to boli, i iz istog razloga to ne čine drugima, jer znaju da će to i njih boljeti.... Napredna bića nemaju potrebu nanositi bol drugima, to je odlika primitivnih bića....