Smisao Života

nedjelja, 01.03.2009.

Programiranost

Živim u uvjerenju da je ljudima jasno kako su programirani. Ili ja živim u zabludi? E, pa onima koji misle da nisu, kažem:- jeste, programirani ste, probudite se!,(ali tko sam ja da to bilo kome kažem?)..... Međutim, mogu reći što mislim (barem bi to tako trebalo biti), a ako netko na moje riječi reagira negativnim osjećajima, to nije moja krivnja.... Akcija nikada nije uzrok reakcije.... Kako to, rekli biste, pa učili su nas drugačije?.... E, vidite, učili su nas, u tome je stvar, uzrok naše reakcije je naša programiranost, akcija može biti samo povod, ali ne i uzrok.... Učili su nas da moramo paziti na svoje ponašanje unutar određenih kulturnih normi kako ne bi povrijeđivali tuđe vjerske, nacionalne i ine osjećaje....Ali nismo mi ti koji svojim ponašanjem izazivamo negativne osjećaje kod drugih ljudi (što ne znači da ne treba paziti kako se ponašamo, jer je i naše ponašanje posljedica programiranja)... Svatko izaziva negativne osjećaje sam, na osnovi svoje programiranosti.... Slikovito rečeno: -Nije kiša kriva što vi mislite da vam je ista upropastila piknik, ti negativni osjećaji su u vama , a ne u kiši.... Isto ponašanje kod različitih ljudi izazvati će različite reakcije, što znači da to ponašanje nije uzrok reakcije, već različitost u programiranosti tih ljudi.... Npr, ako ja kažem:»Nema Boga!», reakcija onih koji misle da ga ima, biti će drugačija od onih koji misle da ga nema.... Ili, ekstremniji primjer:- ako neki arapski terorist samoubojica bombom raznese grupu Židova, Izraelci će na tog terorista gledati kao na zločinca, dok će među onima koji su ga poslali biti mučenik... Tako će izraelsko bombardiranje Palestinaca, u Izraelu biti gledano kao nužno i opravdano, dok će Palestinci na to gledati kao na zločin.... Zločin je uvijek zločin, ali zbog različitih nacionalnih, vjerskih, kulturnih i inih programiranosti, različiti ljudi na isti zločin gledaju različito.... Dakle, kod čovjeka je programiranost uzrok i akcije i reakcije.... Od dana kada nas počinju odgajati, čine to po zadanom programu koji je ustaljen tisućljećima, samo su se tzv. sporedne vrijednosti mijenjale dok su primarne ostale iste (poput vlasništva).... I u obitelji, i u školi odgajaju nas po tom zadanom programu, koji se prenosi s generacije na generaciju.... Uče nas da smo po nacionalnosti Hrvati, Srbi, Mađari, Židovi, Slovenci, Talijani...., da smo po vjeri Katolici, Pravoslavci, Protestanti, Muslimani...., da smo ideološki komunisti, nacionalisti, demokrati, anarhisti..... da bi trebali biti domoljubi, poštivati zakone, plaćati porez, dati sve od sebe da održavamo sustav u kojem živimo, jer je tako najbolje.... Odgajaju nas da živimo i održavamo iluziju koju su «oni» stvorili.... Podijeli, pa vladaj.... Ta mudrost vladajućih uvijek je bila njihovo glavno oružje.... Ukalupili smo se u iluziju stvaranja identiteta, i govorimo kako smo mi ovo ili ono po nacionalnosti ili vjeri ili nećem trećem.... Ali to nismo mi....Što je nacionalnost?.... Zamislite hrvatsku bebu koju je usvojio srpski bračni par... Dijete će biti odgajano kao srpsko dijete, u pravoslavnoj vjeri, ako bude te «sreće», možda ga nauče i kako mrziti Hrvate.... I recimo da mu na 18. rođendan kažete da je on ili ona Hrvat.... Što ste učinili?... Zamjenili ste jednu laž s drugom, jednu etiketu s drugom, i do kraja uništili to dijete.... Uništavamo svoju djecu načinom odgoja, odgajamo ih za ropstvo, umjesto da ih učimo slobodi....Ili, recimo da ste kao Hrvat zarobljeni u ratu, te su vas Srbi odveli u neki zatvor u Srbiji gdje ste proveli 15 godina, nakon čega vam srpski čuvari postave pitanje:»Da li bi htio nakon svih ovih godina vidjeti svoju domovinu?»... I vi odgovarate da bi ste bili jako sretni zbog toga.... Odvedu vas do granice i kažu vam:»Evo, tamo je tvoja domovina!»... I vi uživate u pogledu, gledate brda i doline, šume i rijeke, i osjećate se lijepo, gledate svoju domovinu, a onda vam kažu:»Oprosti, krivo mjesto, granica je 15 km u suprotnom pravcu.»... U što ste gledali?... U svoju domovinu?.... Taj pojam je samo nama u glavi.... Domovina nije drvo, niti rijeka, niti planina.... Drvo je drvo, planina je planina, rijeka je rijeka.... Programirani smo da vjerujemo kako ti pojmovi(nacija,vjera,kultura) označavaju naš identitet.... To su izmišljene stvari, koje ne znače ništa, a mi smo ih pretvorili u nešto što je nama životno važno.... U drogu.... Živimo poput narkomana koji osjeća da bez te droge ne može živjeti, jer mu njen nedostatak donosi patnju.... Nije svjestan da ako se ostavi droge, iz patnje odvikavanja proizlazi izbavljenje, sloboda, nema više ovisnosti.... Tako niti mi ne shvaćamo da te etikete koje nosimo na sebi nismo mi, da možemo bez njih, da ne moramo o njima ovisiti.... Da je to samo odjeća s kojom se ne smijemo poistovjećivati..... Živimo u iluziji da nas odjeća koju nosimo čini onim što jesmo.... Kao što sam u prošlom postu naveo, strah da izgubimo tu odjeću, te iluzije, izvor je svega zla.... Što će se dogoditi ako skinemo odjeću?....Postati ćemo goli.... Pa što?.... Zašto se toliko bojimo golotinje?.... Da se ne bi smrznuli od hladnoće?.... Odjeća nas štiti, velite!.... Krivo!.... Mi samo mislimo da nas odjeća štiti.... Naše etikete nas ne štite, ne daju nam sigurnost, ne govore nam o tome tko smo mi, samo nam stvaraju probleme....Kao što je Mark Twain lijepo rekao: «Bilo je tako hladno da bismo se smrzli samo da je termometar bio koji centimetar dulji.»..... Problem je ,dakle, što smo uvjereni kako bez odjeće ne možemo živjeti, kako je ta odjeća ono što mi jesmo,... ali nije, tu odjeću, kao i svaku drugu možemo mijenjati... Danas sam socijalist, sutra sam fašist, danas sam muško, sutra žensko.... Naša odjeća nismo mi!.... Psiholozi nam govore kako je jako bitno da čovjek osjeća pripadnost određenoj kulturnoj, etničkoj ili nekoj drugoj skupini.... Lažu nas!... Jedino što je bitno je pripadnost sebi, ali mi nismo etikete, ne možemo pripadati stvarima koje smo mi izmislili... Kako je lako manipulirati s ljudima koji su uvjereni kako su pripadnici neke nacije, religije, i tko zna čega sve ne.... Moramo se riješiti svojih etiketa!.... To je prvi korak ka promjeni na bolje.... Ka promjeni sebe, ne svijeta, jer sa svijetom je sve u redu.... i mi smo u redu, samo naša mišljenja nisu u redu.... Odbacite svoja mišljenja koja su vam nametnuta, odbacite sve ono što su vas učili, sve ono s čime su vas programirali, prestanite misliti i počnite razmišljati....