Drage moje..
u banani sam..
prije svega želim vam se samo ispričati zbog ne javljanja na blog i pisanja postova.

Prolazim jedno teško razdoblje u mom životu.Imali smo nedavno smrtni slučaj u obitelji.I iako sam se pomirila s tom činjenicom..
nešto ipak ne valja.
Naravno okrenula sam se hrani.
Opet.

Svaki moj pad u životu pokreće novu lavinu i ponovni odlazak hrani.
To je za mene kao ovisnost.
Jednostavno.
Nemogu bez toga.

Vratila sam se vama.Jer znam da vi uvijek imate toplu riječ,potporu i savjete za mene.
I do neba sam vam zavalna na tome.
Jedino što me drži.Ste vi!

Neznam što želim sada.
Mislila sam da znam.
Ali..savršenstvo neznam jesam li vrijedna savršenstva.
Sada mi se sve skupilo u glavi..I vrtim iznova rečenice.
I vračaju mi se stara sječanja.Na onu sretnu mene.
Koja neznam gdje se skriva.
Iza hrane? Vjerojatno.

Toliko me sram u ovom trenutku.I znam da sam vas iznevjerila.
Kao i mene samu.I opet moram ispočetka.

Isuse koliko mi je krivo.Samo bi plakala.
Kad vidim one mršavice.A želim biti mršava.
NE normalna.Takva sam sada.Ne ja to ne želim.
I priznajem to.Iako nekima to smeta.

Prijateljice su mi rekle da nešto nije u redu.Da nesmijem tako misliti.
Ali one neznaju mene.Ono pravo JA.
Ono koje me izjeda iz unutra.
I patim se i borim.
Nemogu van.

Cure moje neznam više što da radim.
Odustati.
NE! previše toga je u igri.
Previše sam riskrala radi odustajanja.
Ostaje jedino ne jesti.Ne dopustiti da me ona pobijedi.Hrana.
Ne smije biti bolja.
Morate me držati.I dizati.
Nesmijem pasti.

Inače sam gotova!