Dvanest je i noć je odavno pred vratima
Sav pošten svijet u svojim snovima
a tebe ovdje ne vidim.
Telefon je kod tebe prestao da postoji,
Nema te kući signal govori
Pa dobro gdje li si ti
Kažu ljudi stari ne vjeruj, ne
ženi koja govori dok smije se,
Koja uvijek mjenja svoju stranu ulice
Ljubi te i krije oči prelijepe...
... prelijepe, prelijepe..., ha ha ha ha
Nema je nema ubit ću se
Sve sam, sve izgubio zbog nje
Davno sam do kraja navukao zavjese
I soba miriše na duhove
Kad sklopim oči smiju se
Svijeće su na stolu odavno dogorjele
Umjesto tebe vino ja grijem golim rukama
Grijem golim, rukama..., rukama..., ha, ha, ha, ha....
Kako sam rocen
gdje je to
zasto smo dosli da ovdje zivimo
mogu li nauciti bilo sto neznajuci nista
hocu li biti ponovno
to sto sam bio
to sad crna zemlja pokriva
to sta bih bio nebo zna
voljela me nije nijedna
ruina nistavilo to sam ja
sto je to covjek
sretana mogucnost izbora
ali tko je ona
ili tko sam ja
uglavnom to mi sad zivot racun dostavlja
kako sam rodjen
gdje to
hocu li biti ponovno
to sto sam bio nebo zna
voljela me nije ni jedna
zaljubio se odljubio i to je to
imao srece
dobio sto tazio voljela me
ali tko je ona
ili tko sam ja
ili kako sve to skupa mili brate izgleda
to sto sam bi
to sad crna zemlja pokriva
to sto bih bio nebe zna
pa nek odgonetava
voljela me nije nijedna!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ruzica si bila
Ruzica si bila jedna u mom srcu
Ruzica si bila moja
Al nije za tebe divlja kupina
Ni covjek kao ja
Bog mi daje
Bog mi odnosi
Ruzica si bila sada vise nisi
S vremena na vrijeme
Kao da cujem stope
Ko da ides preko mog praga
S vremena na vrijeme
A znam da nemam prava
Ti nisi vise moja draga
Letjele su nocas iznad moga krova
Letjele su ptice selice
A ja sam sanjao tvoja koljena i tvoje poljupce
Divljakusa
Tako malo zadovoljstva i opustanja ti si nesreco meni
pruzila samo kad te drugi nisu zvali ti si se da mi
pijes krv samnom druzila
Divljakuso povampirena kad si me ranila kad si me
sahranila tek tada si bila smirena
Dala si mi mrtvo sjeme da ga uzgajam iluziu da te
dobro znam tratila si moje vrjeme hladno gledala kako
nestajem kako propadam
Divljakuso povampirena kad si me ranila kad si me
sahranila tek tada si bila smirena
Ti si kao drvo koje daje samo hlad bez plodova i bez
cvjetova trpio sam sve dok nismo stigli konacno do
granice dvaju svjetova
Divljakuso povampirena kad si me ranila kad si me
sahranila tek tada si bila smirena