Drugi put kad posjetite lokalnu videoteku dobro pogledajte kako su na policama složeni filmovi. Postoji nekoliko grupa– komedije, trileri, akcijski, drame, švedski akcijski, dječji i još nekoliko koje možete pronaći i u filmskoj literaturi, no posebno mjesto u uglu imaju i filmovi s čijih nas omota gledaju smrknute muške face. Polica s najjačim filmskim frajerima je pred vama ...



Covjek koji je borilačke vještine prebacio na filmska platna Njegovih filmova uglavnom nema po videotekama (riječ je o filmovima-tridesetogodišnjacima), no priča o filmskim momcima ne bi bila potpuna bez prvog i najvećeg - naravno, to je Bruce Lee. Oni mlađi ga se možda i ne sjećaju, dok muškoj populaciji od 35 do 45 godina ne moramo ništa posebno objašnjavati. Sigurno se sjećaju masovnih posjeta kinima, divljenja Bruceovom liku i djelu te neuspjelih oponašanja.

Skoro da ne postoji muškarac iz te dobne skupine (naravno, riječ je o pravim muškarcima koji drže do svoje muškosti), koji u to doba nije napamet znao sve njegove filmove, imao postere na zidovima i dobio masne batine jer je držalo za metlu/lopatu s malo lanca pretvorio u žarko željene nunčake.

A nunčakama je Bruce Lee, rođen 1940, baratao kao malo ko i danas, 30 godina nakon njegove smrti, mnogi ga smatraju najvećim majstorom borilačkih vještina svih vremena. Počeo je kao najobičniji mangup s ulica Hong Konga, da bi se kasnije upustio u treniranje nekolicine borilačkih vještina i na kraju razvio svoj kung fu stil - Jeet Kune Do.

Iako je glumio u nekih 30-ak filmova, računa ih se samo nekoliko jer su ostali samo pokušaji da se nešto zaradi na njegovoj popularnosti nakon što je prerano umro. Skoro svi njegovi 'pravi' filmovi su do danas stekli kultni status, a scene iz njih (poput one kad u borbi zaradi udarac koji ga raskrvari, malo zastane, lizne svoju krv i zatim poludi i razbije sve što se oko njega kreće) su mnogi pokušavali imitirati, no jedan je Bruce Lee.

Preminuo je 1973. pod 'izuzetno čudnim' okolnostima i postoje gomile objašnjenja njegove smrti (krvi su demoni, trijade, netko ga je ukleo…), a vjerojatno samo za Elvisa više ljudi vjeruje da je još živ negdje u nekoj zabiti. Možda je najbolji podsjetnik na njegovu slavu hongkoški film 'The Clones of Bruce Lee' iz 1977. u kojem se tri karate majstora – Bruce Li, Bruce Le i Bruce Lei međusobno mlate kako bi odredili koji će naslijediti velikog majstora. Zasad još niti jedan nije uspio.

Kada smo već toliko ispričali o Leeju, prisjetimo se scene u kojoj ga je jedan bijelac mlatio sve u šesnaest, dok se Bruce nije dosjetio i stegnuo ga za prsa bogato ukrašena crvenkastim dlakama. Vlasnik dlakavih pluća nije bio nitko drugi do Chuck Norris.


Otkako me Bruce prebio, povukao sam se u mirni rendžerski život Norris se nakon srednje škole prijavio u vojsku te završio u Koreji gdje je počeo trenirati Tang Soo Do. Po povratku kući počeo je trenirati još nekoliko različitih vještina, što ga je i dovelo do titule svjetskog karate prvaka u srednjoj kategoriji 1968 - 1974. U isto vrijeme radio je i kao trener borilačkih vještina pa ga je jedan njegov učenik, 'neki' Steve McQueen, nagovorio na glumu riječima: 'Ako ne možeš raditi ništa drugo, uvijek ti ostaje gluma'. I tako je Chuck počeo glumiti, ako je gluma prava riječ za ono što je u filmovima radio.

Nikada nije puno govorio, tako da je po filmu prosječno udijelio više udaraca nego riječi, a sve je to trajalo nekih 10, 20 godina, dok se naš razbijač nije smirio i krenuo u već spomenutu seriju 'Walker, teksaški rendžer'.

Što se njegovog privatnog života tiče, Norris živi mirnim životom na svom ranču i radi za nekoliko dobrotvornih organizacija, od kojih je neke i sam pokrenuo kako bi mlade zaštitio od droge i nasilja. OK je to, no ono po čemu ćemo ga pamtiti sigurno nije borba protiv nasilja već samo nasilje. Ozbiljno bradato lice, kratko razmišljanje, kroše lijevom, direkt desnom i polukružni udarac nogom u glavu koji kamera lirski prati u 'slow motionu'. To već više liči na Walkera, pardon - Chucka Norrisa. Sve se to dešavalo u Americi, dok je za to vrijeme Hong Kong svuda kopao tražeći bilo kakvog nasljednika Brucea Leeja. Šansu je dobilo mnoštvo mladih majstora borilačkih vještina, a ako se za nekog može reći da ju je dobro iskoristio, to je sigurno bio Jackie Chan koji je danas najveća ne-holivudska filmska zvijezda svijeta.


Mali je Jackie u svojoj šestoj godini počeo s vježbanjem glume, plesa i tradicionalnih borilačkih vještina, što ga je ubrzo dovelo i na film. Prvi mu je film bio crno-bijeli 'Big and Little Wong Tin Bar' u kojem je ulogu dobio s nepunih osam godina. U tada zahuktaloj filmskoj kung fu proizvodnji, Jackie Chan je započeo raditi kao kaskader, da bi redatelj druge ekipe postao prije navršene 20. godine.

Njegovi su talenti postupno dolazili do izražaja pa je glumio sve veće i značajnije uloge, a osim glume okušao se i kao redatelj, pisac, scenarist, koreograf, kaskader i producent. Do današnjih je dana odradio skoro 100 filmova i još ne pokazuje znakove umora. Iako je započeo kao 'novi Bruce Lee', Jackie je ubrzo shvatio da od toga nema ništa te je na brzinu razvio vlastiti stil i postao prvi čovjek na svijetu koji je spojio komediju i kung fu, a kada je publika to i više no oduševljeno prihvatila, Chan je nastavio s tom Bruce Lee/Buster Keaton kombinacijom.

Da, čistunci mu prigovaraju zbog prodaje, no ako žele gledati pravu borbu, mogu otići na bilo koji turnir u borilačkim vještinama, a nama neka ostane naš Jackie. Koga još znate da u fenomenalno koreografiranim tučnjavama koristi stolice, stolove, ljestve, svjetiljke, flipere i što-ja-znam-što-sve-ne? Koga još znate da sam snima i najopasnije scene pa je zbog toga tri puta lomio nos, jednom članak, skoro sve prste na rukama, obje jagodične kosti i lubanju? To može samo Jackie, čovjek koji sve svoje nezgode na snimanju pokaže na kraju filma, nasmiješeno pokaže 'palac gore' i pokupi 20 milijuna dolara po filmu (po najnovijim podacima). Nije loše, a? Dok se Jackie Chan polako probijao do današnjeg statusa superzvijezde, u Hollywoodu se isto tako probijao Chanov dobri prijatelj i jedan od najplaćenijih glumaca današnjice – Sylvester Stallone.


Sly , kako voli da ga se zove, je pokušao u različitim žanrovima, no ono što ga je proslavilo i što mu očito najbolje ide su uloge razbijača u akcijskim filmovima. Zbog problema pri porodu Slyju je donja lijeva strana lica ostala paralizirana, što je rezultiralo nejasnim govorom i nekom vrstom režanja, a nije mu baš donijelo niti prepametan izraz lica. Možda je i to bio razlog što su ga kolege iz razreda na početku srednje škole proglasili najvjerojatnijim razrednim kandidatom za električnu stolicu. I da, počeci mu nisu bili najslavniji.

U svojoj 24. je snimio pornić 'The Party at Kitty and Stud's' u kojoj je Sly bio 'Stud', a za ulogu seksom opsjednutog žigola koji je gol u skoro svakoj sceni dobio je cijelih 200 dolara. Dani bogatstva izgledali su skoro nedostižno, no samo šest godina kasnije stigao je 'Rocky' - film koji je označio cijelu njegovu karijeru. Pokušao je Sly kasnije izmijeniti svoj image razbijača, ali nekako nije išlo jer je za većinu ljudi ostao Rocky Balboa – ne prepametni ali pošteni boksač koji mlati sve živo pred sobom.

Kasnije je stigao i 'Rambo' u kojem je Sly postao John J. Rambo – ne prepametni ali pošteni vijetnamski veteran koji mlati sve živo pred sobom. Naravno, Stalonne nije glupan koji ne razumije pravila filmske industrije pa nam je Rocky došao pet puta, a Rambo dva puta manje. I zarada se povećala, pa je za svoje zadnje projekte uredno kupio 15-20 milijuna dolara, uz stalne očajničke pokušaje da se dokaže kao ozbiljan glumac. Kome treba ozbiljna gluma kada je trčanje uz stepenice, nerazumljivo režanje i vježbanje boksa na smrznutim telećim polovicama pokupilo hrpe obožavatelja širom svijeta.


Dolph se ušemio, ali tko ga se ne bi plašio kad nabaci ozbiljnu facu? Kada ne udara po telećim polovicama, Rambo je udarao po ringu, a jedna od njegovih žrtava bio je i zli ruski boksač Ivan Drago kojeg je utjelovio švedski div Dolph Lundgren. Pravim imenom Hans Lundgren, ovaj 1,98 visoki mišićavko plave kose pravi je model velikog, jakog i glupog razbijača koji se kroz sve svoje filmove probio udarajući šakama te ponekad pucajući iz pozamašnog kalibra. Velik i glup. NE. Naš je viking magistar hemije s kvocijentom inteligencije od 160 koji mu je i donio silne plaćene školarine po najboljim svjetskim sveučilištima. Za vrijeme školovanja trenirao je borilačke vještine, pa je uz sve diplome zaradio i crni pojas u karateu.

U glumu se upustio sasvim slučajno, na nagovor učitelja glume Waffena Robertsona, a prva mu je uloga bila već spomenuti Ivan Drago u četvrtom dijelu 'Rockyja', kada je bio izabran između 5.000 kandidata. Šablonizirane uloge mu očito ne smetaju, a našao je vremena i za bavljenje sportom, pa je 1996. predvodio ekipu SAD-a u modernom petoboju na Olimpijskim igrama. Svake godine snimi po film-dva (među kojima se našao i kultni 'He-man'), a hemiju je zasad ostavio sa strane. Gigantski Dolph ponekad igra pozitivca, ponekad negativca.