|
|
CUSTODIANS
Lav Dimitrij Malkowski
Jedan od štitinika Kraljica Elemenata. Iako je vampir, sve ove godine koliko je živ (a to je 377 godina) odupire se porivu pravih vampira, sisanju ljudske krvi. Žeđ taži lovom na životinje, uglavnom medvjede. Ima bijelu, tvrdu i hladnu kožu i crne oči koje postanu azurne kad je dobre volje. Može podnijeti miris ljudske kože i krvi. Danju, kad izađe na sunčevu svjetlost, koža mu svjetluca kao da je satkana od tisuću sićušnih dijamanata. Iako je vampir, on je moja tiha patnja. Potječe iz Rusije.
Alhir Blackdeath
Ima 18 godina i vrlo burnu prošlost iza sebe. Bio je: gladijator, ubojica, general, zaštitar, propalica i plemić. Potjeće iz ogromne plemićke obitelji Blackdeath, koja ja izumrla, a on je jedini ostao na životu. Bio je jedan od najboljih čarobnjaka na svijetu, ali je ostao bez moći, iako je sada opet polako vraća, ali još je dug put pred njim dok ne postane ono što je nekoć bio. Seli se posvuda po svijetu iako ima stan, dvorac i 24% Šupljeg Kotlića.
Bavi se pisanjem, čitatanjem i proučavanjem magijskih predmeta, veliki fan fantasya. Kao oružja koristi džepni nož, nešto malo eksplozivnih tekućina i dva posebna štapića: Dragonslayer i Hellangel. Radi za Red kao operativac, ali vodi i vlastite poslove. Za njim je raspisana tjeralica od nekoliko tisuća galeona. Svi preostali vampiri ga žele ubiti jer je slučajno ubio posljednjeg potomka Drakule i još par njihovih velikih Lordova. Kao posljednji pripadnik jedne plemićke kuće predstavlja mogućeg pretendanta na prijestolje Engleske. A nekoliko njih ga tamo i želi postaviti.
SMRTONOŠE
Tim Fitzgerald
Moj cijenjeni otac. Smrtonoša i blizak suradnik Gospodaru tame. Jago bogat, naravno. Ja sam njegova princeza. Učinio bi sve kako bi me zaštitio, pa makar to bilo i od Voldemorta. Ne želi da mi ona nanese zlo.
Marylinn Fitzgerald
Moja majka. Voli me. I ona me pokušava zaštititi od toga da postanem smrtonoša. No, neće uspjeti. Ja ŽELIM postati smrtonoša i to i jesam!
Copyright © 2007. by Megan Nadia Fitzgerald
All rights reserved.
je pametnih ljudi na mom blog
Stavljeno 10.08.'07. u 20:23
Free Site Counter
Moj banner:
Banner i avatar napravila:
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
How many?:
*Legenda o Kraljici Elemenata
"Vidite, Megan" prvi put me Dumbledore oslovio imenom "ili, da bolje kažem, Nadia, vi ste direktno povezani s jednom od Kraljica Elemenata." Zaustila sam da mu nešto kažem, ali me prekinuo. "Molim vas, Nadia, ne prekidajte me. Moram vam ovo reći u cjelini, da ne biste pogrešno shvatiti." rekao je, pogledavši me u oči, kao da pokušava dokučiti jesam li sposobna prihvatiti to što će mi reći. Kimnula sam glavom, suha grla.
"Dakle, kao što sam govorio, vi ste povezani s jednom od Kraljica. Vidite, taj...ah...Dar se prenosi na svaku drugu generaciju. I prenosi se s majčine strane. A budući da na vašoj majci nema nikakvih naznaka za Dar, pretpostavljam da ste upravo vi nasljednica. Vidite, najpoznatiji znak da je vrijeme za Preobrazbu jest pismo- Hijeroglifi. To su ti ožiljci koji se nalaze na vašoj koži. Ne, nisu trajni." odgovorio je Dumbledore na moje nepostavljeno pitanje. Iako sam ga upravo to kanila pitati. "A sad da vam ispričam o Kraljicama Elemenata. Siguran sam da vas zanima." nasmiješio mi se, a ja sam se udobnije smjestila u dočaranoj fotelji.
"Prije tisuću godina, četiri mlade djevojke imenima Helga, Monique, Nadia i Carmen, sve redom iz različitih država, naišle su na Zdenac Elemanata. Taj Zdenac se nije mogao prikazati svakome, nego samo onim osobama koje su elementi odabrali. Iz Zdenca je izišao Čuvar i izgovorio riječi koje nijedna od njih četiri nije razumjela. Te su riječi zvučale više kao neka pjesma i glazba se čula u pozadini. No, ono što nisu znale bilo je to da je glazba strujala kroz njih, kroz njihova tijela." vidjelo se da se Dumbledore sav unjeo u priču, pa ga nisam htjela prekidati. Ruku na srce, i ja sam se uživjela.
"Kad je ˝pjesma˝ završila, Čuvar ih je upitao za lozinku i ovoga su puta Helga, Monique, Nadia i Carmen u potpunosti razumjele što je rekao. Ali nisu znale da je on i dalje govorio istim onim jezikom kojim je pjevao pjesmu. Stoga je svaka od njih izvela svoju pjesmu, koja kao da im je oduvijek bila urezana u pamćenje. te njihove pjesme zajedno su tvorile lozinku pomoću koje su mogle ući u Zdenac. što se događalo nakon što su ušle u Zdenac, nitko ne zna. A i ovo što sam vam ispričao u čarobnjačkom se svijetu uzima kao legenda." završio je, mislila sam. Ali, naravno, prevarila sam se.
"Ima tu još mnogo toga, Nadia. Prvo, moram vam objasniti zašto se zovete Nadia." zadnju riječ je naglasio. I tada sam shvatila.
"Ja se zovem isto kao jedna od onih četiriju mladih cura!" promuklo sam mu rekla, grla suhog od duge šutnje. Dumbledore je samo kimnuo. Ispustila sam zaprepašteni uzvik. "Znači li to...da sam ja...jedna od njih?" tiho sam ga upitala, tliko tiho da ni sama sebe nisam čula.
"To je nemoguće. Vi niste jedna od njih. Pa one su živjele prije gotovo tisuću godina. Ali vi ste Nasljednica jedne od njih." jednostavno je rekao, dok su se meni oči širile sve više svakom rječju koju je on izgovorio. "Kako to?" gotovo sam samo oblikovala riječi ustima.
"Vaša praprabaka bila je zadnja živa viđena članica Kraljica. To znači da je vaša baka, odnosno unuka vaše praprabake, također bila jedna od Nasljednica. No, za to nitko nije znao jer se mislilo da su sve Kraljice istrebljene." tiho mi je saopćio, prodorno me proučavajući svojim rendgendskim očima. "Istrebljene? Zar su gamad da ih se može istrijebiti?" upitala sam s nevjericom. Dumbledore se nije niti pomaknuo.
A onda je naglo reagirao. "Preverte." obratio se jednom od mnogih portreta koji su visjeli u njegovom kabinetu i napeto slušali naš razgovor. Više se nisu niti trudili pretvarati se da spavaju. Prevert je kratko zahrkao, praveći se da je cijelo ovo vrijeme spavao, i upitno pogledao Dumbledora. "Da, ravnatelju? Mogu li ikako biti od pomoći?"
"Preverte, zamolio bih te da odeš u kuću svojih praotaca izatražiš svog nećaka da dođe ovamo. Reci mu da je hitno." brzo je izgovorio Dumbledore dignivši se s katedre. "Mog n-nećaka, gospodine? Doista želite nj-njega?" uplašeno je upitao Prevert dok je Dumbledore zamišljeno korača s jednog do drugog kraja kabineta.
"Preverte, tvoj nećak nije takav kakvim ga ti smatraš. Nikad i nije bio kao ostali. Odrekao se toga, da znaš. A sad, brzo idi po njega." nije prestao koračati dok je davao upute Prevertu, iako se iz njih ništa nije moglo shvatiti. Barem ja nisam mogla.
"Tko je ta osoba po koju ste poslali Preverta? I što će nam on?" preplašeno sam pitala. Prevert se nije imao bez razloga bojati svog nećaka. Iako je on samo akvarelski portret.
"Nadia, recite mi...osjećate li se dobro?" zabrinuto me pitao Dumbledore, zanemarujući moja zadnja dva pitanja. Tek sam sad shvatila koliko mi je vruće.
"Pa, iskreno, malo mi je vruće." odgovorila sam mu, dočarala lepezu i počela se hladiti. "Oh ne...počelo je." tiho je rekao Dumbledore. "Samo da Lav stigne na vrijeme."
"Što je počelo?" pitala sam ga, dok je meni sve više i više postajalo vruće. "Preobrazba." razgovjetno je izgovorio. "Molim?! Nemoguće! A-ali, ja nisam...nisam spremna!" zaprepašteno sam vikala. "Žao mi je, Nadia. Ali niste vi ta koja bira kad ćete se preobraziti." stavio mi je ruku na rame. "Ali, zar ne bi trebale biti sve četiri buduće Kraljice skupa? A Zdenac? Što s njim?" u meni je navirala bujica pitanja koju nisam mogla zaustaviti.
"Zdenac je uništen i odonda su se pravila Preobrazbe promijenila. Element je taj koji bira kad će se njegova Nositeljica preobraziti. A ja vjerujem da ćete se vi Preobraziti svaki čas. Jao, samo da stigne navrijeme..." Dumbledore je mrmljao sebi u bradu, iako je djelovao mirno. "Ravnatelju, Lav dolazi." obavijestio nas je Prevert, zadihano sjedajući u svoj naslikan naslonjač. "Odlično!" viknuo je Dumbledore, vidno sretan. Taj je Lav očito bio vrlo važan.
"Tražili ste me, gospodine?" baršunasti je glas došao iza mene prepadnuvši me. Osvrnula sam se i vidjela prekrasno biće. To je bio Lav. Bio je prelijep, savršene građe i savršenih crta lica. Imao je bijelu kožu, podušu smeđu kosu, zlaćane oči i smeđu bradicu. Ispod pripijene majice jasno su mu se nazirali mišići na trbuhu i rukama. Izgledao je kao maneken. Dah mi je zastao a srce ubrzalo gotovo istog trena kad sam ga vidjela. Čaroliju je prekinuo Dumledorov glas, koji kao da je dolazio iz velike daljine.
"Nadia, ovo je Lav Dmitrij Malkowski. On je jedan od...Čuvara." nakašljao se Dumbledore. "Drago mi je." Lav mi je pružio ruku dom su mu se oči caklile. Ruka mu je bila santa leda kad sam ju prihvatila. "Ah, ruka vam je neobično vruća. Kao...Vatra." izrekao je svilenim glasom. "Nadia, bilo bi dobro da vas upozorim- Lav je...pa, on je vampir." rekao je Dumbledore. Gotovo istovremeno sam ustuknula. Nisam imala lijepo iskustvo s vampirima. "Ne brinite se, neću vam nauditi. Ja ne pijem ljudsku krv. Odavno sam se odrekao toga. Ja sam, kako bi vi ljudi mogli reći, vegetarijanac." pjevno se nasmiješio. Nisam mogla a da mu ne uzvratim osmijeh. Ali onda je naglo postao ozbiljan.
"Bolje da više ne čekamo, gospodine. Djevojka izgleda kao da će eksplodirati svakog časa." izgovorio je to tako brzo da sam jedva uspjela razumjeti. "Ja vam neću smetati. Počnite." Dumledore se pomaknuo na nadalji mogući kutak kabineta. Svi bivši ravnatelji Hogwartsa su toliko razrogačili oči da sam mislila da će zauvijek ostati u takvoj pozi. A onda sam čula nekakve riječi. Ne, čula sam pjesmu i pogledala prema Lavu.
On je pjevao. Pjevao je pjesmu čije riječi nisam razumjela. U pozadini te pjesme čula sam laganu glazbu. Glazba je bila tako prekrasna da ju je nemoguće riječim opisati.
A ja...Ja sam se osjećala kao da sam u sedmom nebu, svi moji problemi su nestali a na svijet sam gledala kroz ružičaste naočale. Osjećala sam glazbu u se, kako struji mojim venama, kako moje srce pjeva. Vidjela sam da portreti mrmljaju sebi u bradu.
Odjednom je pjesma naglo prestala, baš kao što je naglo počela. Mislila sam da ću biti tužna kad pjesma prestane, željela sam da nikada ne prestane. Ali nisam bila tužna. Bila sam sretna, i previše sretna; bila sam sretnija no ikad.
"Lozinka?" pjevno me upitao Lav, a ovaj sam ga put u potpunosti razumjela. I točno sam znala koja je lozinka. I dalje sam osjećala glazbu u sebi, i zapjevala pjesmu koju kao dam sam znala cijeli život, kao da su mi riječi urezane u pamćenje od rođenja.
When Russian water touches her skin
The truth will be seen
And fire will find it's Queen
Every fire, every flame
All of them will know her name
For every conflagration in this world
She will be the one to blame.
Pjesma jest bila kratka, ali bila divna, prekrasna; kao da je satkana od laganih oblaka i jutarnje rose na laticama cvijeća. Kad sam zatvorila usta završavajući posljedni ton božanske pjesme, oko mene je zaplesao krug vatre.
Nisam se bojala. Znala sam da je Vatra moj element. Znala sam da je Vatra mene odabrala. I znala sam da sam sada ja njena Vladarica.
oprostite na mega-dugačkom post!! nisam mogla odoljeti. a ovo mi je najdraži i najbolji post do sada.
p.s. alexandra, laura i elizabeth, dolazite u idućem postu!!!
volim vas sve!! i pliiz, pročitajte post!
