here I am once again....jebem ti kako je život jebeno kompliciran i zajeban....ponekad mi se čini da samo želi napakostit da bi nam se mogao smijat u facu...ali hej, to je samo moja malo, jadno, subjektivno mišljenje zar ne? pička mu materina ako sam već na ovom svijetu i u ovom obličju, te donekle svjesna sebe i svog postojanja onda ću mu pljunut u facu i reć jebi se stari moj! Možda je sve već predodređeno no mogu se barem pravit da pokušavam nešto promjenit i da mogu utjecati na događanja oko mene ma koliko god ona bila međusobno povezana i kolektivna.brijem da se većina stvari bazira na onoj temeljnoj činjenici uzroka i posljedice....pa ću logično pretpostaviti ako prouzročim neki pozitivni uzrok i posljedica bi trebala biti pozitivna,zar ne?u kurac? malo me jebe retrospektivan pogled na prošle događaje pa mi je malo teže prenjeti misli koje su bile prije ko zna kolko u procesu razrade u mojim preostalim sivim moždanim stanicama.....ali valjda će neki shvatiti što želim reć...kaj mene zapravo muči....koji sam ja kurac u usporedbi sa miljardu ostalih ljudi, kao inividua ne vrijedim ni pišljiva boba jer to je ko da pokušavaš izvaditi kapljicu iz oceana, osim toga kom bi se to dalo?što bi se toliko bitno promjenilo da npr. neke pojedinačne osobe npr. mene nema što bi to bilo drugačije?nešto što napoznaš i na što nemisliš neće ti falit.možeš se pravit da sve razumiješ ali zapravo živiš u mraku i čekaš da netko upali svjetlo kako bi shvatio kojim putem treba krenuti...jebote ove moje misli su tako jebeno nabacane, vjerujte mi nisam pod utjecajem ničega osim možda činjenice da svi ti ljudi koji su bili na svijetu jednom, prije mnogo godina niko ne razmišlja toliko o njima pogotovo ne nakon nekoliko generacija.oni su proživjeli svoj život,završili ga i sad ih više nema i što se to toliko promjenilo? jel se Zemlja prestala možda okretati ili je Sunce prestalo sjati?NE,NIJE!možete vi reć što hoćete ali to je istina....bizarno je to što se ljudi toliko zamaraju nepotrebnim stvarima koje će nakon njihove smrti ionako pasti u zaborav jer su ostale u njihovim glavama umjesto da su ih na neki način pokušali izrazit... no, da ne serem previše iako već jesam....nadam se da nakon ovog nazovimo realnog života postoji nešto pa mislim neki kurac mora,kamo inače otiđe svjetlo kad ugasimo žarulju?
|
