slovenka

Filini su Mare bali…Finila je i godina ova…Kakva je bila??
Mogla je biti i bolja….A mogla i puno, puno gora…
Kad sve zbrojim i oduzmem, nisam loše prošla…

Novu sam dočekala u hotelu u Vodicama..Južina je cipala dva dana, ali koga briga kad je ekipa dobra, a hotel udoban i topao?

U ožujku sam proslavila okrugli 40-ti rođendan na nezaboravnom partiju za ekipu…Bilo je puno dragih ljudi (otprilike koliko i godina) ića, pića (i mladića), kateringa, Dj-a, karaoka, lutrije…pivalo se na kraju uz gitaru do 6 ujutro…Svi me pitaju kad će repriza…Ha,ha što se mene tiče neće skoro…Sad ja čeakm vaš poziv pa da ne moram ni o čemu razmišljati..
Dobila sam svašta nešto: krasne bižuterije (volim đinđe i to ti je), prekrasne knjige, puno lipih sitnica…I lipu uspomenu s masu fotki, DVD-om da pokažem unucima kakva je baba mačka bila...ako se ko u to vrijeme uopće bude sjećao što to DVD bješe

U travnju sam kupila novi auto, koje mi je nepoznat netko razbio na parkingu sedmi dan.
Takve sam sriće…još nisam bila ni kasko uplatila

Ali o svemu tome ste mogli čitati na mom blogu, kojeg sam iz čista mira i bez priprema počela pisati u svibnju...Prije toga sam redovno svaki dan visila na blogu.hr i čitala svoje omiljene pisce: Kraljicu Wandu, Vječno nesritnog Mladogtatu,Duhovtiog Kumfathera, Zanimljivu Tiju, pa onda jednu preljubnicu koja više ne piše...
Ma bilo ih je još, ali oni su meni najupečatljiviji bili.

Stalno obećavam sebi da ću:
-staviti fotke (ne svoje, o to ne!)
-staviti linkove
-promijeniti dizajn
-malo ga osvježiti..
ali... ili ne stignem..... ili mi se ne da.... ili idem po sistemu: pusti me stat


13.6.-e taj mi se datum duboko usjekao u pamćenje...Tada su me zvali iz poliklinike da mi je stigao nalaz sa sistematskog i da mi papa test nije u redu.Tog dana je počela Kalvarija pretraga, čekanja, ponavljanja nalaza…koja je trajala puna tri mjeseca …i koštala me živaca…ali ne i života
Sve je dobro što se dobro svrši!

Ljeto je prošlo uglavnom ugodno, pola u Splitu, pola u Bolu, i sve bi još ljepše bilo da nije u podsvijesti stalno: ajme kad će nalaz, ajme kakav će biti, ajme ovo, ajme ono

Na kraju sam sve dočekala...pa i operaciju početkom rujna, nakon čega je slijedio nalaz tkiva koje je odstranjeno...Srećom sve je bilo "čisto" bez bilo kakvih promjena na stanicama (ovaj opis mi ljepše zvuči od "one" riječi" koja se za tu bolest upotrebljava)..

Nakon toga slijede listopad i studeni, nikavi bitni događaji, u prosincu prvi papa nakon operacije, nalaz sasvim ok, slijedeći za pola godine…

Naravno, svo ovo vrijeme sam vodila svoj uobičajen život: radila u surovom kapitalizmu koji nikoga ne štedi, odlazila na poslovne i manje poslovne puteve i seminare, odgajala svoje Kauboje-Strarijeg i Mlađeg, koji su mi ipak najveća radost u životu.
Priznajem: na dane me sataru do kosti, nemogući su, svađaju se, tuku, pa ljube , pa opet ispočetka...
Na kraju balade oni su zaista moj jedini i pravi kapital i vjerujte mi: svakim ih danom volim sve više, i svakim im dan to ponavljam i riječima i djelima. I vide oni to-i ljubav uzvraćaju na isti način.
Negdje sam pročitala da je najljepše zaspati nasolnjen uz lice svog djeteta, i to je jedna jedina istina.

Da ne bude zabune, tu je i Zakoniti, njega baš ne spominjem previše u postovima, ali i on je konstanta i oslonac u mom životu, on je (bar što se bloga tiče) Čovjek u sjeni.

Bože moj, tu su i razni obožavatelji,svake vrste: mlađi i straiji, zgodni i manje zgodni, zabavni i naporni (kako koji), sve u svemu ne previše bitni, ali ipak uljepšavaju život..

Šećer na kraju: sve moje divne prijateljice s kojima sam se zaista ovu godinu naizlazila ko nikad do sadPovodi su bili razni: od uobičajenih rođendanskih večera, preko neplaniranih kava koje bi jutrom završile …E to je zaista bilo super.
Plesala sam i smijala se noćima zajedno s mojim dragim raspuštenicama. Svaki im dao!

Tu ste naravno, i vi, dragi moji virtualni prijatelji…Hvala vam na svim komentarima podrške, kao i na kritikama, i njih treba znati primiti…Čitat ću vas i dalje, kao i vi mene, nadam se…

Dvoje sam blogera, generacijski blizu, upoznala i u živo. Zaista su prekrasni, i Ona i On. Njega sam i sinoć slučajno u Versama srela i sentiš plesala...A s Njom sam upravo kavu popila
Bio je to početak jednog krasnog prijateljstva...Kraj se ne nazire...

Evo, brzinska inventura je završila, ponovo otvaram dućan za sve vaše komentare.
Kako ono ide: moja roba, moj dućan, kome oću, tome dam


Svima želim da vam se ostvari ono što vi sebi sami želite.
Drage moje blogerice, znam da sam dosadna, ali idite na redovite sistematske preglede, to vam može život spasiti!

Sebi želim puno zdravlja i veselja, kao i do sada

Ljubi vas vaša Slovenka

Došao mi danas sv. Nikola u firmu. I donio mi Boižićnicu. I ne samo Božićnicu nego i po 400,00 Kn gotovine za svako dijete (dobro ima ih dvoje, nije sad tucet- ako ste pomislili )i još dodatnih 400 Kn za spizu (to je isto neki zakon,koji pojma nemam, a ni briga me nije)

Skupila se tako lijepa svotica.A najljepše od svega je što joj se uopće nisam nadala.Pogotovo ne danas, možda tamo oko 23-eg...Obzirom da sam u privatnoj firmi, nikad se i ne zna da li ćemo i kada dobiti nagradu ovakvog tipa, jer uzalud nam trud sav naš, ako nam klijenti ne plaćaju...A situacija u zadnje vrijeme nije blistava, ne plaća valjda država, pa se onda tu cijeli krug zatvara.

Baš sam se pitala smijem li popodne na bankomat ili ne, obzirom da sam doma svu gotovinu potrošila..Ovako, odmah sam u roku od minute napregnula moždane vijuge da se sjetim što mi se ovih dana svidjelo u dućanima, a nisam kupila.Grozna sam znam, ali neki dan sam napravila počasni đir po obžavanom Mercatoru i uočila par lijepih, ali skupih komada. I rekla sam sebi:
-E baš neću, čekat ću sniženje, to će skoro, pa nisam sad blesava kupovati kad će uskoro biti upola jeftnije.

I tako neću se ničim specijalnim počastiti.Ili bih ipak mogla??

Odmah ću popodne platiti stambenu štednju (imam stan, ali to mi izgleda kao sasvim pristojan način štednje i nikad neće neki kreditić za preuređenje biti na odmet!),životno osiguranje (nek se nađe!) i još neke sitnije račune.Režije inače plaćam oko 20.-og u m,jesecu i to mi je nekih 2,5-3 tisuće kuna...nije malo...ovako će ipak biti manje.

Jedno sigurno znam: djeci nikakve specijalne poklone neću kupovati; u subotu Zakoniti pripremio za sv.Nikolu brdo toga.Sinoć sam napregla sve snage da ne zaspim prije njih kako bi čizmice pripremila...Na kraju pola stavila, a pola ostavila za neku drugu prigodu.Moj Zakoniti stvarno nema mjeru kad su oni u pitanju.
Mislim da tu ne treba pretjerivati, jer na kraju želja nemaju, a svaka nova igračka im je interesanta ravno dva dana...Osim možda play stationa, koji je samo iznimka koja potvrđuje pravilo.


Nemojte misliti da sam obijesna...Ko god zatraži pomoć, mi damo, uplaćujemo za pomoć jadnoj bolesnoj djeci koja uglavnom boluju od nezilječivih bolesti, a roditelji više ne mogu sami financirati liječenja...I svaki put oni izvade iz svoje kasice, Stariji laka , a Mlađi teška srca...I učimo ih da je dobro činiti dobro, ma koliko otrcano to zvučaloTako su prošlogodišnjih 800 Kn koje su dobili od moje firme (one u kojoj radim, nisam vlasnik!) poklonili rođacima koji zaista nemaju...

I tako...današnja me Božićnica stvarno razveselila.Nije u šoldima sve, znam je to, ali puno je lipše s njima nego bez njih, priznati se mora.

I da:jutros sam zorom ranom bila kod drage ginekologinje na prvi papa test nakon operacije.Do danas sam bila skroz mirna, gotovo zaboravila na sve, sada me opet počela tresti nervoza i strah.Jer, najgore mi je čekanje slijedećih sedam dana.
Ma bit će valjda u redu... I kaže mi kolegica: pa stvarno se nisi dugo pregledavala,
mogla bi malo početi...Pa, drage moje, da znate da hoću. Ako nalaz papa-testa bude ok (ne znam što će biti ako ne bude!)...odoh ja na mamografiju...Prvi put u životu.


Obavijestit ću vas o svemu, ne brinite!

I naravno, svima vama želim Božićnicu. Ako je nemate, tražite!
Što bi rekla ona moja prija broj šest iz prethodnog posta: to je meni moja borba dala