"Pojavi se duga, posle duge kise.." - besmrtni stihovi velikog Bobana Zdravkovica!Dramaticne dane u Bagdadu smenili su hedonisticki tripovi u kraljevini Jordanu. Opustam se kao nikada do sada, mislim, nikad nisam bio bolje placen da ne radim nista! Jordan je super mesto za odmor, za istrazivacki odmor preciznije. Mitska zemlja u regionu u kome su se zacele 3 od 4 velike svetske religije, region koji je prednjacio razvojem nauke i naucnim otkricima tokom par milenijuma, za vreme kojih su se zapadni evropljani klali po pecinama i obozavali muzjaka koji je imao najvece ochnjake i toljagu. Mi Jugovici smo se u to vreme verovatno jos uvek bezali od medveda po nekim kavkaskim pustarama! U stvari kako ko, siguran sam da su Tijanicevi preci radili PR za medvede! Za ovih 10-tak dana sam uspeo da obidjem nekoliko fantasticnih mesta u Jordanu. Bio sam u crkvi u kojoj je sahranjen Mojsije, na jednom brdu sa kojeg se vidi Mrtvo more i iza njega Obecana Zemlja (Izrael, u stvari Palestina).Obisao sam nekoliko fenomenalno ocuvanih krstaskih utvrdjenja, odakle su braca hriscani sirili hriscanstvo ubijajuci domace stanovnistvo i paleci njihova sela. Video sam i fenomenalne ostatke rimskog carstva, palate, pozorista, crkve, ali cu vam u ovom mailu opisati samo dva mesta, oba dovoljno magicna za vasa istancana chula. Prvo mesto se zove Petra (Petra na grckom znaci stena) i to je jedan mali grad cije su gradjevine isklesane u ogromnim stenama. Nesto kao manastir Ostrog, samo sto je takvih gradjevina jedno 200. Sa fotki vidite da su to vanredne gradjevine, a ono sto se na fotkama ne vidi to jedan jako dobro osmisljen vodovodni sistem koji omogucava da ovaj grad i pod opsadom neometano dobija i vodu za pice i vodu za irigaciju. Pored toga, sve ove stene su, ne pitajte me kako, nekada bile morsko dno, pa se razliciti slojevi razlicito presijavaju, u zavisnosti od foslinih naslaga. E sad zamislite zalazak sunca, kada je svetlost sama po sebi cudne boje, kako cela Petra zasija bojama profesora Baltazara. U Petri se snimao jedan do yaya poznat film - Indijanac Dzons! Mozda cete se sa fotki prisetiti neke scene iz filma. Inace, svi u Petri maksimalno iskoriscavaju imidz Indijanca Dzonsa. Mnogo kaficca i butika se tako zove, prodaje se garderoba u njegovom stilu, a svim vodicima, vlasnicima kamila i magaraca mobilni zvoni melodijom iz filma. Petra je inace bila prestolnica Nabatejaca, jednog pustinjskog arapskog plemena, poreklom iz Jemena i Saudi Arabije, koje je u Petru doslo krecuci se ka zapadu. Petra je tako strateski ususkana medju stenama da je prakticno neosvojiva, mada je kasnije ipak padala u ruke, Egipcana, neizbeznih Rimljana, krstasha i Turaka. Nabatejci su ziveli od trgovine, Petra je bila na putu karavana. Istorija kaze da su bili i dobri politicari, jer su izmedju dve tadasnje super-sile Egipta i Persije, uspevali da kupe svoj mir sto novcem, sto izazivanjem sukoba izmedju velikih. ............................................................................ Jedan jos poznatiji film je snimljen na drugom istorijskom mestu koje sam posetio. Wadi Rum je selo na pocetku jedne velike pustinje, i bilo je omiljeno mesto jednog velikog avanturiste - Lorensa od Arabije. Gosn. Lawrence je u dobrom delu sveta klasicna slika heroja sa pocetka 20-tog veka. Nosio je slobodu Arabije u srcu, ujedinio posvadjana plemena, poveo ih u rat protiv Turaka 1916. i pobedio u ratu. Noseni holivudskom slikom o ovom heroju, krenuli smo da sa lokalnim stanovnistvom veselo pricamo o velikoj arapskoj ikoni, ali avaj. Slika ovog avanturiste izgleda totalno drugacije iz ugla arapskih plemena. Njihova verzija price: Lorens je bio obavestajac britanske armije koji je dobio zadatak da se zblizi sa arapskim plemenima, a narocito sa saudijskim princom Fejsalom, koji je 1916. godine zaratio s Turcima. Cilj mu je bio da na svaki nacin onemoguci gradnju pruge Berlin-Bagdad, pa ju je, kao nepoznati pocinioci Skadar na Bojani, svake noci dizao u vazduh. U filmu je ovo prikazano kao taktika da se Turskim vojnicima onemoguci snabdevanje prugom iz Damaska. Kao savetnik princa Fejsala osmisljavao je taktiku borbe protiv Turske vojske, i pomagao u razresavanju plemenskih sukoba. Promovisao je cilj slobodne i ujedinjene Arabije, otisao je 1918. na posleratni kongres u Pariz da zastupa arapske interese, ali je rezultat kongresa bila podela Arabije na francuske i engleske teritorije. Ovo mu Arapi nikad nisu oprostili, te se vise nikad nije vratio u svoj omiljenu Wadi Rum. Zivot je skoncao je 1935. padom s motora. U Wadi Rum smo ujahali na kamilama. Kamile su super zivotinje, vrlo su graciozne i mirne. I dobro su se pokazale kad je pocela pescana oluja. To je tek zabava, drugovi. Vetar duva toliko jako da se kamila jedva krece, a pesak se bolno zabada u delove tela koji su ostali otkriveni. Tada sam ukapirao zasto se beduini zavijaju u dish-dash (beduinsku haljinu) od glave do pete. Lep osecaj je bio kada smo se popeli na vrh neke stene, i ispod sebe ostavili oluju. Jedva sam stajao na nogama od snage vetra, ali ispod mene je tek bio haos. Na fotkama mozete da vidite da se u pojasu od jedno 10-tak metara pri zemlji stvori magla od sitnog peska, i kretanje kamilama postaje skoro nemoguce. Sreca nasa te moderni beduini imaju i dzipove, pa smo se istim uspeli izvuci iz oluje. Bilo nam je zanimljivo da gledamo kako dzipu u sred pustinje rade brisaci i farovi. Beduini su, inace, ovde organizovani u neku vrstu sindikata. To je njihov dogovor sa vladom, da cene prevoza turistima naplacuju po jedinstvenoj tarifi, a cenu dogovaraju sa vladom. To je dosta prakticna stvar, imate jasno istaknut cenovnik, i ostaje vam samo da izaberete da li cete uzeti kamilu sa koznim sedistem, klimom, CD plejerom i alu felnama. Cetvorocasovni obilazak Lorensove kuce i ostalih znamenitosti kosta 12 jordanskih dinara (JD – svi to izgovaraju kao jay dee), a isti aranzman dzipom kosta oko 35 JD (u dzip staje 5-ro ljudi). Jedan JD vredi koliko i 75 nasih D. Za kraj jedan kuriozitet. Tinejdzer koji radi u prodavnici u kojoj kupujem vodu me pita odakle sam, i ja pomalo ravnodusno odgovaram da sam iz Srbije, ravnodusno jer ne ocekujem da je ikada cuo za Srbiju. Stariji Jordanci jako dobro znaju Jugoslaviju, i Juga je dobar brend i dan danas, ali mladji nemaju pojma. Medjutim, decko rasiri osmeh oko glave i kaze: “Srbija, Beograd, pa nash kralj je 80-tih studirao u Beogradu! Dobrodosao u Jordan!” Malo sam se zbunio, otkud sada on tako mali zna gde je kralj studirao, ali sam ukapirao da je verovatno tih dana u skoli ucio i najsitnije detalje iz kraljevog zivota, posto je kralj veliki brend ovde, njegove slike su u svakoj prostoriji i svi ga vole. Ovo vam zvuci poznato? Pozdrav |