Slobodan Ulaz
27.06.2011., ponedjeljak
U potrazi za inspiracijom
|
Opet je inspiracija otišla u k.... Moram je pronaći – reče ona i uplovi u kurac s nadom... Nisam nikad mogla ni pomisliti da ću baš u spolnom organu tražiti Inspiraciju, al' eto i to se čudo dogodilo. I plutam ja, plutam u unutrašnosti spolnog organa, promatram svu tu crvenu boju oko sebe... milijun sitnih žilica kroz koje kola vruća krv... ispod svake žilice povirim nije li slučajno među kojom Inspiracija zapela, ogrebala se... jer ako je pronađem oderanu neće biti dobro. Ne mogu vjerovati, već punih sat vremena sam u prokletoj onoj stvari i ništa ne vidim... ni traga mojoj premiloj Inspiraciji... Zašto je tako često gubim u zadnje vrijeme??? Pojavi se na momente i to u totalno krivo vrijeme. K'o da namjerno prati da mi uleti neočekivano?! Npr. u većini slučajeva sam se nalazila na wc-školjci, obavljala veličanstvene pothvate dana, a ona bi se baš tad pojavila. Gospođa Inspiracija!!! I što da napravim? Papir mi je u jednoj ruci, druga je u pripremi za puštanje vode.. djelić misli mi otvara prozorčić da se sve razvjetri pa kamo onda da ja smjestim nepozvanu gospođu Inspiraciju??? Pošto se ne mogu nikad odlučiti odmah za nešto, prepustim to drugom pa odlučih čekati nekog da se pojavi blizu wc-a i umjesto mene riješi tu trilemu. Sjećam se da sam čekala dosta dugo u jednom položaju. Ama baš nitko se nije pojavio cijeli dan. Zamislite, cijeli dan u istom položaju! Nije bilo lako sve misli i pokrete držati na okupu... Za to trebaš biti zaista vrhunski pripravan. Nemam pojma da sam se ikad učila toj pripravnosti, ali očito sam nadarena za takvo nešto. Ma, bez ikakvog presinga sa strane mojih živaca totalno sam uplovila u stanje blage ukočenosti i tupila. Kad najednom začuje se klapanje cipela s lošim đonom u mom hodniku na koje je susjed s kata ispod mene bijesan odmah uzvraćao lupavši u svoj strop drškom od metle. Zamislite, ja se ni tad nisam pomakla... ništa me nije moglo smesti od tog stanja tupila. Kad sam osjetila pravi trenutak da prepustim sudbinu prolazniku, izustim UPOMOĆ i otvoriše se vrata. Baba Stana me upita šta radim... ja joj odgovorim da je došla u pravom trenutku i da mi pomogne kojim redoslijedom da krenem izvršavati ovu petljaniju od misli. Baba Stana je poznata kao jedna mudra gospođa s dugim iskustvom oko tih nekakvih životnih odluka. Sjedne na tuš kadu i zamisli se na koju minutu. „Znaš šta, Malena, nije ti nimalo zgodno! Trebala bi dobro razmisliti o tom pothvatu jer je zbilja bitan. Ako izabereš krivi redoslijed mogao bi ti se život promijeniti brzinom munje. Mislim da bi bilo pametno pozvati mog prijatelja barbu Vinka s četvrtog kata. Znaš, on ti nekad kod mene svrati na suhe šljive pa i katkad znamo zaroštiljati mrkvu na balkonu. Vitalan je jako, on ti se bavi onim tantričnim sranjima. Znaš ono nekakvo disanje... ma ne znam kako da ti to objasnim, al mislim da je on prava stručna osoba za ovakve situacije“- reče baba Stana ozarena lica i ode po njega. E, ja sam stvarno idiotkinja prvoklasna kad dopuštam babi Stani i barbi Vinku s četvrtog kata da odlučuju o mojoj sudbini.. al' šta je tu je. Kad sam se već toliko namučila čekati mogu onda i poslušati šta će barba pametno reći. I dođe tako meni barba Vinko sav nasmijan i ponosan što će mi pomoći, uhvati me za ruku i reče: „Ti si, Malena, čudo! Točno sam ovaj trenutak vidio. Ma, sto posto sam ga vidio... sjećam ga se kristalno jasno. Koji deja vu! Malena, ti si okovana velikim problemima, zapetljala si se u svim tim mislima i pametno si postupila što si zvala stručnu pomoć... Ipak, ja zbilja znam s tim stvarima. Pričala ti je baba Stana... Ja rasturam u svim tim mističnim problemima... Eh, kad se sjetim kako sam sredio svoje misli. Imao sam isti problem kao ti... nikako se nisam mogao odlučiti šta hoću, šta mi stoji, šta ne.. koji čekić da uzmem i koju marku freze da kupim?! Sve dok nisam upoznao onu malu zgodnu s prvog kata. Znaš ona mala srednjoškolka? Vječno je vukla onu olinjalu pudlicu po torbi. Ma, ta mala me totalno uništila, al' i oslobodila um. Kako sam ja bio sjeban starac dok mi nije zamutila pamet... Upoznali smo se u parku ispred naše zgrade. Dan je bio lijep, a moj jedini izlazak u cijelom danu je bio sveden na jednosatno vegetiranje na klupi i promatranje prolaznika. Izvodila je ono čupavo stvorenje na pišanje po parku i igrala se s njim... a ja... ja sam se divio tom predivnom plesu njenih bokova koji su se njihali tamo-amo. Nije mi trebalo puno da skupim hrabrosti i priđem joj. „Gospodična, meni se čini kao da se znamo odnekud... Baš nešto razmišljam, jako ste mi poznati... i imate predivnog psa ako smijem primijetiti. Znate, ja jako volim sve te živinice, ali ne mogu se odlučiti koju želim. Zlatni retriver je jedan zlatan pas, fina mu je dlaka i mislim da bi mi dobro pristajao uz namještaj, al' ne znam... da bar nije zlatan! Ili na primjer ona mačka s dugom dlakom... joooj, to je sigurno krasno imati zbog onih dijelova pokućstva kuda se ne može proći metlom i usisavačem... samo je uvališ pod kauč i ona svu prašinu pokupi...“ I kad sam završio srati sve te gluposti, ona me blijedo pogleda i reče: „Starče, ti si totatalno sjeban lik u mozak. O čemu ti meni pričaš?! Ma, boli mene briga koja ćukenja voliš... užasno se loše upucavaš!!! Znaš šta, da skratimo priču. Ako želiš biti u mom društvu zauzvrat tražim korištenje tvog stana za tulume s mojim frendovima iz škole... mojim roditeljima ni riječ o tome!!! Jasno!?“ I tako je krenulo moje prijateljstvo s tom mladom, zgodnom... Ahhh... Da se razumijemo, mi nismo općili nikad... nije da mi se nije svidjela. Daleko od toga... nego nisam ja nikakav bolesnik pedofil. Ona je bila moja prijateljica i ja sam to potpuno poštivao. Često je donosila nekakvu sušenu mrkvu pa bi je smotala u papir i pušila... Pričala mi je kako se tako opušta od stresa i velikih obaveza u školi, kako su joj starci totalno dosadni i staromodni te da će pobjeći kad-tad negdje na drugi kontinent. Gledajući ju kako je puna ideja, želja i velikih odluka kad zapali mrkvu, navukao se i ja... koliko sam joj samo dao love za mrkvu... Maa, rockerski totalno. Stara, otad mi je sve postalo kristalno jasnije... nisam se više mislio koji čekić da kupim, koju frezu da vozim... ma, kakva freza?!! Mala me nagovorila da kupim Harleya. Podšišao ja bradu, obojio kosu... kupio kacigu i sjedio na suvozačevu mjestu dok je ona parala gume po zagrebačkim ulicama... Jednog dana je nestala zajedno s Harleyem i s nekim malim čupavim, prištavim srednjoškolcem... Jeb'o je On! Čuo sam u hodniku ćakulu između babe Stane i susjede Bimb kako je mala jednu noć nakon pretjerane konzumacije mrkve ušla u kuću, uzela pudlicu, počupala joj sve dlake i prodala je nju i dlake nekoj modnoj kući za bijesne novce... Više je nikad nitko nije vidio pa ni ja... Eto malena... i tako ti završava ta priča o mojoj maloj koja mi je promijenila pogled na svijet... Otkad je otišla, počeo sam proučavati malo istočnjačku kulturu, te nekakve meditacije i često smo na liniji u mislima. Kao nov sam ti... I stvarno nemam problema s trilemama... Jer nemam nikakav problem... mislim da ni ne znam o čemu točno pričam... i... i... i zašto sam ja ovdje i zašto ti sjediš na wc-školjci???- pokupi se stari sav zbunjen i začuđen u svoj stan i ostavi me samu da odlučim kako razriješiti pitanje trileme... Još sam jedan dan izdržala bez micanja, a onda sam se od iznemoglosti srušila u kadu i tako vjerojatno ostala do sljedećeg jutra kad su me pronašli, obrisali mi guzicu, pustili vodu, razvjetrili prostoriju, smjestili me u krevet i što je najbitnije od svega... Netko Drugi je odlučio o mojoj sudbini. A što se tiče Inspiracije... mislim da sam se gadno zajebala što sam je tražila u spolnom organu... Najveći je problem današnjice što te od početka netko navodi na krivi put... ma, nek ide sve u k....!!! |
