Lijepa li si
Kad se sjetim suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je
O Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema
Ajde, Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima
Lijepa li si
THOMPSON!!!!
Golubovi bjeli
Bjeli križ
opomenu šalje,
putniče stani
ni koraka dalje.
Ovdje je palo
golubova jato,
a bili su za dom,
bili samo zato...
Pomoli se,
onda dalje kreni.
Na ovom su mjestu
pali golubovi bjeli.
s ognjem pakla,
tu su se sreli.
Ostala su polomljena krila
a bili su za dom spremni!!!!!!!!!
LIPA KAJO
Dok se mjesec nebom zlati
znam da tvoje duša pati
ja te molim ne predaj se
jer kad zora u dan pukne
bit će kasno da jaukne
glas tvoga nitko čuti neće
da su tvoji prije znali
kome su te obećali
NE DAJ BOŽE DA SAD ODE
KAD SMO DOŠLI DO SLOBODE
LIPA KAJO RODA MOGA
NE UDAJ SE ZA DRUGOGA
KAD NA GACKOM ZORA PUKNE
BIT ĆE KASNO DA JAUKNE
GLASA TVOGA NITKO ČUTI NEĆE
DA SU TVOJI PRIJE ZNALI
KOME SU TE OBEĆALI
NE DAJ BOŽE DA SAD ODE
KAD SMO DOŠLI DO SLOBODE
LIPA KAJO RODA MOGA
NE UDAJ SE ZA DRUGIGA
DUH RATNIKA
Odakle si i s koje fronte stižeš,
ej, ratniče, umornog koraka,
odavno se ovdje boj ne bije,
zašto kao duh ovuda lutaš?
«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je»
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
domovina koju smo svi snili,
za njenu slobodu krv si svoju dao,
i tisućljetni san je stvarnost postao!
«Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili!?»
Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
čim propupa snašle je nevolje,
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje!
»Uvijek je bilo i uvijek će biti,
onih što će dušu vragu prodati,
a vi zato bdijte jer morate bditi,
Domovini ponos vratiti!»
Sve bi' dao da je vidim,
ponosnu i lijepu k'o u snovima,
sve bi' dao da je vidim,
i opet bi' spreman stao,
svoj bi' život dao!
« Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je! »
MOJ DIDA I JA
Preko polja kroz sjećanje ide,
kršan čovik, tvrde brade side.
Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka.
Čvrst je dida bio kao stijena,
hrabra srca i kamenih gena.
Sva je mudrost utkana u njemu,
njegove su priče učile me svemu:
« Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići
gdje je vječni sjaj. »
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja.
Crpio je snagu tamo gore,
planina mu iscrtala bore.
Njegove su ispucale ruke,
meni bile kao mirne luke.
Kako da mu zahvalim na svemu,
sinu ime dao sam po njemu.
» Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići,
gdje je vječni sjaj. »
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Ej, da mi je pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje,
pa da viknem jače od oluje,
da me dida još jedan put čuje.
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje ,
sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Diva Grabovčeva
NEKA NI'KO NE DIRA U MOJ MALI DIO SVEMIRA
Istok, Zapad, svatko brani svoje,
a ja ne smijem ono što je moje
oduvijek.
Jedini moj svijet.
I samo zato, za njih sam fašista,
a nikad nisam htio tuđe ništa,
samo nju,
zemlju slobodnu.
Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.
Napadaju ta sluganska pera,
k'o da oni branili su sela.
Miševi,
iz rupa izišli!
Eh, što im se povampire lica
kad se vije
naša šahovnica.
Sveta zastava.
Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.
Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira.
U eteru lažu, obmanjuju ljude,
tako lako pravednima sude.
Jesam kriv,
zato što sam živ!
Domoljublje prozvali fašizam,
tako brane njihov komunizam.
Prozirna
demagogija!
Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.
Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira
SINE MOJ
Šutnja je često jača i od riječi,
ali pjesma ruši sve.
Tuku na me vjetrovi razni,
al' ne dam se zbog tebe,
sine moj.
Znam da sa tvojim pogledom toplim
vidiš u meni sve,
al' i ja tebe gledam k'o nebo
i živim za tebe,
sine moj.
Neka na putu tvom vodi te Bog,
izdati nećeš tad ti roda svog.
Samo je vjera sačuvala mene,
ljubio sam Boga, a on mi dao tebe,
sine moj.
Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
za dobre ljude sve,
koji pod svetim barjakom idu
kroz javu i kroz sne.
Šutnja je često jača i od riječi,
ali pjesma ruši sve.
I tebe će tući vjetrovi razni,
al' ne daj da slome te,
sine moj.
Neka na putu tvom vodi te Bog,
izdati nećeš tad ti roda svog.
Samo je vjera sačuvala mene,
ljubio sam Boga, a on mi dao tebe,
sine moj.
nadimak:Šarka
roćkas:23,02,1991
slušam:Thompsona, Škoru, Jolu, Tonia Cetinskog.....
prijatelji:Mela,Maja,Marija,Lucia Pera,Lucia Brkljača i cijeli moj ludi razred
živim: u slivnici
škola:gimnazija Franje Petrića-MIOC
volim:sve i svašta,