Zagonetni uspon

Dan prije velikog snijega odlučila sam samo prošetati.
Besciljno lunjati ulicama kud me prilika bude nosila.

Prvo, spremanje. Hladno vrijeme uvijek radi probleme kod oblačenja.
Previše razmišljam što staviti na sebe. Tada najčešće uviđam da mi puno toga nedostaje.
Ništa nije dovoljno dobro. Kritičnost tu i nije baš prikladna,
Razumljivo da sam nezadovoljna. Nemam konkretan posao.
Pa me lunjamnje zasad ispunjava.
Dokle još?

Drugo, tramvaj. I možebitno švercanje. Ja ne pripadam u grupu onih koji protestiraju protiv plaćanja bezglavo visokih cijena karti. Kažu, umirovljeni, studenti, učenici- oni ne bi trebali plaćati. A nezaposleni?
Slična nelogičnost jučer na radiju 101. Slušatelj se buni da on kao nezaposlen treba odvojiti 80kn mjesečno za dopunsko, a umirovljenik samo 50.
Nepravda?

Treće, u tramvaju. Promatranje sumnjivih tipova i brzo reagiranje u slučaju njihova uočavanja.Oštre i točne percepcije, brze noge i uspješan skok iz tramvaja na gradski beton!

Vončinina.Kuda sad? Besplatan shopping očima- negativan odgovor.
Šetanje prema centru, ne. Ajmo gore prema Šalati. Davno me nije bilo tamo.
Uspon je jš lagan. Nema snijega. Samo je pomalo naporno za jednog astmatičara kad je zrak neobično hladan.

----- Fotografije u nastavku-----

----------------------------

Fotke koje objavljujem na blogu su samo moje. Ako vam se sviđaju, samo u tom slučaju LIKE na FB page Imagenic.

h

halo