Fragmenti emocija...
U srcu prastara slika..
Duboko raznosim riječi pohlepe..
Daleko, daleko...
Možda je ipak osmjeh,
samo akvarel prolaznosti...
Ili je osmjeh, sunčeva
zraka koja probija
nebo prekriveno oblacima...
Da li sam i ja dio toga?
Pomisao ta me proganja...
Jesam li ja..jesam li ja...što sam ja?
Tko sam ja? Da li čovjek željan
sreće? Možda samo cvijetak pokraj
puta koji se na cesti života bori za sebe?
Ne...ja sam mnogo više od toga...
Pohlepa, pohlepa, pohlepa...Ne, nisam
ja pohlepa...ja sam samo zrnce pohlepe
koja lebdi u tebi...u svima nama...
Pohlepa...ipak smo mi samo fragmenti
emocija...a ja sam duša koja njihovu
prisutnost odbija izreči...jer se boji...
Suze..suze..suze...ispiru sjetu u
očima...zamagljuju svijet ispred nas...
Suze..suze..suze..ovisnost..suze su ovisnost...
Ovisnost ljudske duše...potreba ljudskog tijela i
uma...tuga..tuga..tuga...bol..bol..bol...a ja se toga
bojim...užasno se toga bojim...
|