SvE jE tO sAmO...SLIKA BEZ OSMJEHA......

10.09.2007., ponedjeljak

PUH=)

I nije možda sve crna rupa,
kada misliš otišlo je sve,
život je stoga poseban,
bilo da te prate suze ili smjeh..
I zašto na tugu i razmišljanje
kratiti svoje dane,
sam u svojoj samoći čekati
tren kada će da zora svane?
Zašto svoju mladost i životno
veselje trošiti na ubitačno pitanje
I ŠTO DALJE? Zašto ne ostaviti
slobodu za neko ŠTO BUDE DA BUDE?
Previše je opterečenja u trenutku
nekom, kada misliš i misliš i misliš
i misliš...i umireš razmišljajući i dalje...bang
PATETIČNO? Ne, nije...nije čovjek
savršen...nije svemoguć..nije neuništiv...
Čovjek od čovjeka se razlikuje..
Monotonija...neki su na nju navikli..
Neki ne mogu zamisliti dan a da se
nešto ne razlikuje od prijašnjeg...
Neki se kolebaju između BIH-NEBIH..
Kao BITI ILI NE BITI il ti ga PITI ILI NE
PITI, pitanje je sad...BITI DIO MASE
IZ STRAHA DA NE OSTANEŠ SAM,
ILI DRŽATI SE SEBE I SVOJIH UVJERENJA,
MAKAR SAMOĆA BILA TVOJA SVAKODNEVNICA...
Dvojim na odgovor koji bi neki dali...
Nije samoća tako strašna...
Zastašuje možda zato jer u sebi krije
nedefiniranost izričaja...
Postoji SAMOĆA i SAMOĆA...
Samoća koju smo sami odabrali,
ili ona koju su drugi izabrali za nas...
Nije samoća tunel bez izlaska..
Priznajem sama da nekad mi godi,
i to jako...nekad je bolje u svojim promišljanjima
biti sam...što ne znači da sam samoćom obilježena...
I što ne znači da se poslije ne volim vratiti među
ljude...ali nisu svi takvi...
Ljudi su zli...ALI NISU SVI...
I ko kaže da je u duši dobar do bola LAŽE!!!laze
Ma i da si svet ne vjerujem da u tebi nije nikad
bilo mrvicu mržnje prema nečemu ili nekome...
Kao ono, meni je sve super, sve volim i željela bih
da je cijeli svijet sretan i ružičast...
Skroz bljutavo...ali ne osuđujem ljude koji
tako razmišljaju..ko je njima lipo, nek in je...
Primjetila san da u afektu vajk pišen na
skoro čisten hrvatsken, a ne po svojen dijalektu..
nek mi to ne zame nidan za slabo, jer to ne znači
nanke malo da san manje svoja...ILI NE?
Hmmm....Svrha svega ovoga...u biti tribala je biti
pjesma...ali kaj i vajk pišen po taktu...kako mi dojde..
nepovezano..ali to je dio mene, moj način i kontra sebe
ne moren...ali mislin da tako taj post u sebi nosi dio mojeg
karaktera..zato se ja pitan ČA JE LOŠE U TEMU DA SI SPONTAN?
DA ŽIVOT ŽIVIŠ I DA NA STVARI REAGIRAŠ JEDNOSTAVNO
PO TAKU?BEZ DA RAZMIŠLJAŠ ČA BI BILO DA JE BILO, DA BI
BAR DRUKČIJE BILO? Smijen se....zubosmijehnut
Tolko puta sam ja svoj mozak i srce i svaki dio svoje psihe
mučila da ne kažem ubijala tim pitanjima...i što san dobila od toga?
NIŠTA!!!Jednostavno ništa..samo sam sebe ubijala time..uništavala
svoju egzistenciju i život...kako bih znala govoriti...
MOJ JE ŽIVOT SAMO MOJA GREŠKA, TO ŠTO GA SVIJESNO
UNIŠTAVAM....svijesno? Svijesnost toga postoji samo sada...
A ko kaže da se promjeniti ne može LAŽElaze
Svi se mijenjamo..prije ili poslije..bar mrvicu...gradimo
sebe ko osobe mjenjajući se..što nažalost ne znači da se
sve mjenja na bolje, nažalost može i na gore....
I sama sam svijesna da nisam savršena, da bezbroj stvari na meni
živcira ljude...ali mislim da bi ih još više naživciralo da sam
POLUPERFEKTNA LIČNOST...jer perfekcija ne postoji...
tj. da ne globaliziram NON E BELLO QUEL' CHE E BELLO
MA E BELLO QUEL' CHE PIACIE...da prevodim nema smisla,
ali jednostavno rečeno je to da u svačijem oku savršenstvo je
nešto drugo..tebi je možda savršenstvo nešto šta je meni
totalno bljak, ali pravilo vrijedi i obrnuto..naravno, nekad se
savršenstvo može preklopiti između više ljudi...
Jedan primjer? SIX PACK....TEKSTUALNO SAVRŠENI..
MUŽIČKI SAVRŠENI...zašto? SAVRŠENSTVO SE NE MOŽE
OBJASNITI hahahahahahahaha...
Ja sam se promijenila...priznajem to..na neki nedefiniran način..
Tjedan dana razbijala sam glavu u zid, plakala,...
zbog faxa i drugih nekih problema...da bi dobila što?
Samo izblijedjela još više u faci, jela ko luda od
silne depresije...vukla se kao duh i zombi istodobno po
kući...pala na točku KORAK DO SAMOUNIŠTENJA...
Čemu sve to? Čemu? Nićemu...
Život je jedan, i još traje..nije smak svita ako mi se planovi
malčice poremete...jer ko zna...maybe ta godina tkz refleksivne
pauze mi pomogne da otkrijem kako u meni leži nešto za
što nisam ni bila svijesna da postoji...
Tko pati opet zbog puknuča mog entuzijazma nad
depresijom? Moja kosa...žensko je žensko...a budući da
sam ja žensko kad se desi nešto žnj, ali jako, jako žnj u
mom životu pati moja kosa...malo..ništa strašno..
niti se ne primjeti ( zermanica pušti marte doma kad se
budemo vidle na kafelu, ok?eek)
Promjene su ok, ali navike....navike su ništo ča
je ljudima potriba...sigurnost...



I da škuživan se
sad nekin ljudima koje jednostavno
san zapostavila...i koje san povrijedila..
i koji verovatno ne žele drugo posla s menom,
makar to nikad ne pročitali stvarno mi je ža...
Ali neke stvari ni ja ne moren trpit..i ža mi je
ča neki predivni ljudi dopuštaju da ih drugi uništavaju...




"Mene se to ne tiče...ali ne mogu vječno da šutim"


Mlad cvijet, krasan i mirisan,
prvi put kad sam ga ugledala
bješe takav...leptir, vesel i
bezbrišan, šarenih boja...
Duga na nebu poslije svake kiše...
Makar nesretnog lica, i potonulih
lađa, u dubini uvijek se nazirala
golema količina energije..pozitivne..
I cvao je iz dana u dan..bilo ga je
lijepo vidjeti...onako snažan..i rumen...
Sretan cvijet bješe..zaista...
No onda počeo je da gubi sav svoj
sjaj..svu svoju mladost i lijepotu...
Bio je ondje gdje i uvijek, naizgled
nepromijenjen...ali tuga ga je shrvala..
Jer s njim više nisu postupali kao s
cvijetom..nisu ga zalijevali vodom što
život znači...nisu ga obasjavali suncem...
Lagano je venuo u tami...lagano...
Sve što ja mogu na to reči, a znam da lijepim
riječima nisam...Znam da se to mene ne tiče,
ali ovo meni na ljubavne geste ne liče...
Voljela bi da se iskren osmjeh i veselje vrate,
ali nekim ljudima ne možeš da pomogneš dok
neke stvari sami ne shvate....



Ja sam sad ok sama sa sobom..stvarno...stvarno mi je bilo teško
pomiriti se sa samom sobom, nekim svojim postupcima,
riječima..proklinjala sam često i prečesto sudbinu..i neki dan
također...ali u svemu tome nema smisla...jer
ŽIVOT JE LEP...MOŽDA NE IDEALAN I U SKLADU S
NAŠIM ŽELJAMA...AL JE NAŠ..A TO NEŠTO ZNAČI..
yes


život je PUH=)

hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha
hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha
hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha



"Ti bi htjela" pjeva


Ej ti, bi htjela da me mijenjaš,
Da budem sasvim drukčiji,
Ja znam da gledaš moje oči,
A mene ne vidiš,
Ti mrziš moje ruke,
Silom želiš da me promijeniš!
Što će meni netko drugi
Ako gubim sebe,
Navikao sam bez svega
Mogu i bez tebe!
Ej ti, stalno nešto tražiš,
Želje svoje namećeš.
Ja znam, želiš da plešem
Kako sviraš ti.
Ja sam rođen sam,
Takav mogu i umrijeti!
Što će meni netko drugi
Ako gubim sebe,
Navikao sam bez svega
Mogu i bez tebe!



I da subota..pravac Buje..bar mislim..
heheheparty

POZZwave
- 21:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Ja i pjesme...