Zajednica Emanuel - Hercegovina
25.08.2009., utorak
„Ovo je trebalo činiti“ (Mt 23, 23-26)
|
U današnjem čitanju iz Matejeva Evanđelja slušamo Isusove oštre riječi upućene pismoznancima i farizejima zbog njihove vanjske pobožnosti i licemjerja.„Jao vama- govori Isus- pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice, kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.“ Mojsijevim zakonom je bilo propisano da se desetina daje od većih proizvoda (usp. Pnz 14, 23), ali su je farizeji razvukli i na malenkosti. Tu su se više nego sitničavo držali Zakona dok su ono što je uistinu važno zanemarivali. Farizeji su se trudili oko točnog ispunjavanja Zakona. Smatrali su da Zakon predstavlja apsolutnu Božju volju, a njezino ispunjenje donosi spasenje. U njihovom shvaćanju Zakona ležala je opasnost od vanjske pobožnosti i često su joj podlijegali. Što je to što su farizeji i pismoznanci zanemarivali? Prvo, zanemarivali su pravednost. Čovjekova pravednost je ostvarivanje Božje ljubavi koja je u Kristu otvorena svim ljudima. Ona je u biti bezrezervno prihvaćanje Božje pravednosti. Nitko je ne može steći vlastitim djelima i zaslugama, nego samo u vjeri i poslušnom prihvaćanju poruke spasenja u Kristu (usp. Rim 3, 21-26). Farizeji su smatrali da vanjsko obdržavanje Zakona donosi opravdanje. Za njih je bilo bitno slijediti slovo Zakona u mučnoj preciznosti sve do sitnice, a duh zakona im je ostao nepoznat. U Mt 5, 20 Isus svojim učenicima govori:“Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.“ Nasuprot farizejskom shvaćanju pravednosti pomoću djela stoji pravednost iz vjere. Pravednost iz vjere znači da je Bog prihvatio čovjeka koji, isto tako treba prihvatiti drugog čovjeka kao brata. Vrijedi „zakon vjere“ (Rim 3, 27) i pravednost iz vjere je djelotvorna samo u ljubavi (Gal 5, 6). Vjernik je pozvan na ljubav prema Bogu koja se treba očitovati u ljubavi prema bližnjemu. Nadalje, ono što je trebalo vršiti je milosrđe. Ne bi smjele postojati granice ljudskog milosrđa. Kao što se Bog stavlja na stranu slabih, trebaju to činiti i ljudi. Milosrdni su već sada nazvani blaženima (usp. Mt 5, 7). Na pitanje: Tko je moj bližnji, Isus je ispričao prispodobu o milosrdnom Samarijancu (usp. Lk 10, 29-37). Bližnji je svatko kome se može iskazati milosrđe. Apsolutni zahtjev Boga ljubavi čini svakog čovjeka bližnjim. Ono što je još trebalo vršiti je vjernost, a to znači povjerenje u Boga i Njegovu riječ i u Njegovu snagu. Bog je onaj na koga se uvijek možemo osloniti i kojemu se u potpunosti i sa svom sigurnošću može povjeriti vlastiti život. Štoviše Bog sam po proroku Izaiji govori: „Ako se na me ne oslonite, održat' se nećete!"(Iz 7, 9) Ono što dalje Isus zamjera pismoznancima i farizejima je njihovo licemjerje pri čemu se nikako ne slažu vanjski čini i unutarnja savjest. „Ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ!“ (Rim 2, 21. 23). „Čistite čašu i zdjelu izvana, a unutra su pune grabeža i pohlepe“- govori Isus i žestoko zamjera pismoznancima i farizejima njihovu vanjsku pobožnost Konkretizirajmo izneseno u svom vlastitom životu i upitajmo se kako se pravednost, milosrđe i vjernost očituju u njemu. Ispitajmo svoju savjest u odnosu na „ono što je trebalo činiti“. Činimo li to i kako? Kakva nam je nutrina? Sliči li na čašu jednako opranu i očišćenu i iznutra i izvana? Ili? Ispitajmo se i pri tome ne zaboravimo da je naša savjest za Boga otvorena knjiga. „Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, već sve znadeš“ (Ps 139, 1-4) Ljiljana |
- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
