|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ICQ:
303-027-610
Pada kišica...i puše vjetar...i prohladno je..ne bih rekla da je to zima u svom najboljem izdanju,ali je zasigurno ono izdanje zime koje ja najviše volim...sjedila sam na zidu pred velikom žutom zgradom na vrhu kvazibrdašca...još nije padalo,ali činilo se kao da hoće...nebo je bilo presvučeno nekom sivkastom bojom, drveće je izgledalo zbilja tužno, odrezanih vrhova i prazno,bez guste krošnje kojom se u proljeće...i bilo je prohladno,ali sasvim ugodno u toplini kaputića...premda je vrijeme bilo sumorno,i premda bih ja, kao meteoropat, trebala biti krajnje neraspoložena,(još ako tome pridodamo najdražeg mi egocentrika koji me upravo nekoliko trenutaka ranije uveselio predivnom ocjenom),a ni mrcvarenje po studentskoj sllužbi i ispunjavanje prijavnice za stipendiju koju ionako neću dobiti,a oduzela mi je bar tri sata života (hehehe,da kpv ovo pročita),ali eto, ipak sam bila sretna...sjedila sam na tom zidiću,osjećala kako mi voda propušta kroz kaputić i kako mi se guza smrzava,Suzych je sjedila do mene, slušale smo muziku s mog mobitela...njegovu muziku...Don't you fuck me,you can't break me...da,mogao bi i to biti životni moto..ali meni je u ovom trenutku nekako mi više odgovara ona koja kaže ono što kaže i moj naslov...i smijemo se i plačemo i postajemo vječnost...i imali smo nekih problema u posljednje vrijeme, problema koji su tjerali i suzice na moje smeđe okice i tužne poglede njegovih plavih oka, problema koje bi neke možda natjerali da odustanu...na neki čudan način, mene su natjerali da razmislim, da se još više dam u to,da razbijem svoje ograde i da budem sretna...jer jučer...jučer je bilo mmm...predivno...a predivno je mala riječ....i zato i jest ovo we laugh and cry...ništa nije med i mlijeko,ali ovo je najbliže tim namirnicama biljno-životinjskog porijekla što sam ja u životu iskusila...i slušam Backstreet Boyse...oni pjevaju...i možda su ljigavi...da,jesu...ali ja ih sad trenutno volim..i baš se tako osjećam...ne slušaju mi se neki metal bendovi koji režu žile,zovu sotonu,pale crkve i tako to...sluša mi se nešto od čega će me zubi bolit...you can't stop me.you can't stop me...
i sretna sam..sve mi ide...a možda je to zato što me preplavljuje ljubav..a možda baš zato što i na drugim planovima dobro funkcioniram,imam snage za ovakvu ljubav...ma nee,ono prvo ipak...jer kad ljutito zalupim vratima automobila, još žešće otvorim ulazna vrata kuće i pokidam pola žbuke pri ulasku u sobu, nisam sretna..i ne mogu ništa..bespomoćno gledati...a kad se ujutro ustanem, ma kako umorna i mrzovoljna bila,navučem na sebe jaknu i pogledam nešto vani, nešto što je samo moje,i njegovo...osjećam se bolje,sretnije...lijepo je to...ma šta lijepo..divno....i nije prošlost ono što je bitno...možda nije ni budućnost...bitno je ovdje i sada...i to sam naučila...ako previše budem kopala po prošlosti i tražila odgovore na pitanja koja zapravo odgovore ne trebaju, ako budem gledala previše unaprijed,kalkulirala što ako i kako tada...moglo bi mi se dogoditi da mi nešto lijepo ovdje i sada prođe pored mene i postane dio mojih pitanja...nikad odgovorenih...
a ne želim to...imam njega, Uroša mog mawog swatkog,koji me grije kad mi se smije...imam njih...Suzych, Ines i Anu....al najviše Suzych....i s njima mogu podijeliti puno stvari i uopće se ne bojim da ću s njima ponovno doživjeti neke ružne stvari koje u prošlosti jesam...neke od njih predugo znam,a neke su jednostavno predobre osobe i preslične meni...jer Suzy je, kad se oslobodi u nečijem društvu,najbolja cura koju znam....i s njom se smijem i plačem..i ona će bit eternity..ne eternity ko Uroš,al ono...ko frendica hoće...i s njom se najbolje napit...i tako eto
JA SRETNA....a sad bježim pisat seminar o Oltaru mira...ionako sam ovo vrijeme otkinula od pisanja istoga....
Volim vas svih...a vi već znate koji se brojite u te svih....
e,i da ispunim Marininu želju,evo 5 stvari koje si želim u ovoj, ne više tako novoj, godini :
1. zdravlje sebi i svima koje volim
2.puno puno Uroša
3.puno puno lijepih trenutaka sa svima koji mi nešto znače
4. da ja dam godinu na faksu,da Uroš svoj završi i postane najbolji producent u regiji 
i da Suzy bude najbolja košarkašica u klubu i da uđe u prvu ligu
5. da više pišem,ne samo blog nego da radim i na drugim stvarima...
a što ne znate o meni...a šta ja znam...neki puno, neki sve,a neki su mislili da znaju,a pojma nemaju...ajde,ajde,dosta sad...
