|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ICQ:
303-027-610
Napokon ja...neću se ispričavati...možda bih trebala,ali budući da do sada nisam osjetila potrebu,a niti ulovila vremena za pisanje novog pisamca,eto,nemam neki osjećaj krivnje...i novo pisamce će napokon ugledati svjetlo dana...zapravo,neće...bljesnut će na monitorima,to svakako...ali hoće li to biti na svjetlosti dana ili na nekom umjetno stvorenom izvoru svjetlosti..je ne sais pas...vidim,odoh ja u filozofiranje preveliko...krenimo redom..ako takvo što uopće više postoji u mojoj glavi...
Prije točno 8(osam)dana u Alter Egu održana je prva polufinalna večer svima nam drage Gitarijade..svi već valjda znate gdje je Alter Ego...Točka...i meni će to uvijek biti Točka..i točka...ionako nije da se nešto pretjerano promijenilo...ok,istina,ne morate se bojati da ćete na svjetlo dana...ili na svjetlo ulične svjetiljke izići blatni do koljena kao da ste upravo gacali kroz kakvu rijeku...tako da se i slatke male čizmice moglo prošetati...
A Gitarijada..pa dobro,već svi znate tko je prošao;nenadmašni Donar Go vs. Nobel,Strip forbidden i Soul Damage...ovim nenadmašnima ćemo se nešto kasnije vratiti,sad nas tj.mene zanimaju ovi posljednji...mislim,prvi ako mene pitate...iako Gitarijadu gledam svake godine,ovaj put najviše se gledalo ovog mladog gospodina i njegovu veselu družinu; opakog Turka, mladog Unlikea, Dellpha koji misli da ga ne volimo jer smo ga najmanje slikali i,na kraju, krotkog Teslića...slika ima puno puno više...otprilike 50(pedeset) pa ako je netko u obliku mladih obožavateljica zainteresiran za ostatak,neka proba na ICQ-u...just for the record, Ukicheve slike ne djelim,to moje...
...dakle,ova vesela družina oštećene duše zasluženo je osvojila nastup u finalu Gitarijade...ali nenadmašni Donar Go vs.Nobel...nisu!!!..majko mila,ja sam antitalent za glazbu,stvarno svašta mogu slušati,ali onako nešto..doslovce uši krvare..uvijek jedno te isto,vokal koji je po godinama bliži mom starom nego svima nama ostalima,ostatak benda jako maloljetan ili neznatno punoljetan...a kako su onda ti prošli u finale,pitate se?mito i korupcija...mi vama razglas,vi nama pare...tako je to nekoć bilo..sada...mi vama razglas,vi nama pokriće za našu očitu multi-ne-talentiranost...ali ne bih sad tu išla u neke detalje...to vam je kao kad Moja štikla krene gaziti po Europi,a vrati se polomljene pete...tako će nekako i jedini bend koji svira nekakvu progresivu u ovom gradu završiti-regresijom...žao mi je samo Rupice u kondomu jer su bili poprilično dobri i stvarno su zaslužili prolaz,al eto,bit će bolje..kako izlizano,ali ništa bolje mi ne pada na pamet..
Nakon Gitarijade nastupila je dvadeseta godina života mog...svašta se u tom životu izdogađalo,i lijepo i ružno,neke lekcije su naučene,neke nisu,neke možda niti neće biti,ali sada mogu reći da sam zadovoljna svim segmentima istoga...malo faks šteka,ali samo zato što se ja malo ulijenih...ljepše mi je negdje drugdje..ali stisnut ću sad malo pa će bit dobro...i tako moj rođendan dan ranije proslavljen samo u društvu the special person i bilo mi je baš lijepo...otkrila sam kako i pašteta može biti ukusnija od tamo nekih fancy šmensi ne znam čega...pa smo onda na sam dan mog rođenja mama,tata,brat i ja lovili kokoš koja je,iako mrtva,zapakirana i spremna za pripravu,pobjegla..pouka bi bila da kupujemo samo komade mrtvih životinja jer cijele,iako mrtve,nisu pouzdane...
Bio je to,dakle,rođendan...u petak smo tata i ja pohodili Zagreb...iako on mrzi tu riječ na Z,ipak je pristao otići sa mnom...ili ja s njim..na Interliber...raj na zemlji,ako mene pitate...naravno,bilo je puno previše ljudi kojima baš i nije bilo do knjiga...bilo je poprilično neorganizirano,bar što se nekih izdavača tiče,ali opet ništa nije moglo umanjiti činjenicu da sam bila okružena mnoštvom knjiga,da sam se osjećala kao malo dijete kad ga pustite u prodavaonicu slatkiša pa pruža ručice prema svemu i ne zna što bi najprije...nisam ni ja znala..vratili smo se kući bogatiji za 12 novih knjiga i sad zbilja ne znam kada ću ih sve stići pročitati...a mame me..više nego gospoda Said,DeCertau,Benda i društvo...napokon ću moći nesmetano prolaziti kroz sve svijetove Narnie..još jednom zakoračiti u svijet faraona,pa i u onaj prije njega...moći ću sve,a neću morati otići daleko...jer ne želim ići daleko...želim biti tu i sada....
p.s.i naravno,ne smijem zaboraviti Suzinu utakmicu jučer..nisam slikala,a mislim da bi me ubila da jesam i da tu tek tako dilam te slike...samo sam htjela reći da,iako su izgubile,Suzi je bila najbolja..definitivno...i pokazala najviše volje i truda za to što radi....i od svih tih velikih cura tamo,ona jedina izgleda kao pravo žensko...i zato još za kraj Suzi jedna velika