utorak, 08.01.2008.

Godine prolaze....

Lijepi pozdrav svima, evo i ja se vratio napokon. Nije me dugo bilo, stvarno dugo, nisam stigao nikako da obilazim blogove a ni da pišem nove postove. No, potruditi ću se nadoknaditi sve. Evo ušli smo u novu godinu toliko isčekivanu svi sa nekim željama, snovima koji se nisu ostvarili prošle godine,ali imamo veliku želju da ih ostvarimo ove godine. Godina iza mene bila je burna, sa svojim lijepim i manje lijepim trenutcima, i napokon ta je godina iza mene. Tu knjigu iz prošle godine potpuno sam zatvorio, više me ništa ne drži za tu godinu, ostavio sam samo sjećanje. Što je bilo bilo je. Sve što se dogodilo valjda je Bog tako htio, da sam sebe još više upoznam. Danas kad pogledam unazad ne gledam s nostalgijom na to vrijeme, gledam na to kao dio prošlosti. Nema više niti jednog repa iza mene, sve sam ostavio u toj godini. Kad je sat otkucao u ponoć knjiga je zatvorena i na kraju je pisalo The End. Otvorena je nova knjiga, gdje su stranice nove i prazne koje treba ispisati. Krenuo sma dalje upoznao sam jednu osobu, koja je još više mi dala snage i želje za životom. Nešto u toj osobi ima što me je potaklo da gledam naprijed da se ne osvrćem unazad. Da li mi to život i Bog pružaju novu priliku za srećom, vrijeme će pokazati, dobio sam prijatelja koji me ne osuđuje. Koji ne pljuje po čovjeku. I to mi je vrlo drago i sretan sam što na ovom svijetu još ima takvih ljudi.Ne moram skrivati svoje lice mogu biti pred tom osobom ona osoba koja ustvari jesam, ne moram glumiti hladnoću, mogu bez straha pokazati da sam osjećajan dečko koji želi voljeti i biti voljen. Slušam svoje prijatelje, one koje još smatram prijatelje jer i ovi blagdani iako su trebali biti vrijeme opraštanja, vrijeme kad treba oprostiti. Nisu bili, jer čovjek je takvo biće da sami sebe gazimo. Tako i ti pojedini ljudi su pokazali samo koliko me cijene. I drago mi je što su to učinili, sad znam tko me stvarno cijeni i smatra prijateljem a tko ne. Htio sam reći moji prijatelji kao i ja traže svoje snove i ostvarenje želja u ovoj godini onih snova i želja koje se nisu ostvarili prošle godine. Čitma post jedne svoje jako dobre kolegice, ne samo blog kolegice, nego i osobe koju poznam od svoje pete godine i sve do danas smo vrlo dobri, kao brat i sestra. I tako čitam njezin post u kojem opisuje sve što je željela da ispuni se prošle godine, i onda navodi što se je ustvari dogodilo od toga. Po njoj se dogodilo sve suprotno od onoga što je željela. I na kraju piše da za ovu godinu ne želi ništa, neka samo bude bolja malo nego prošla. Ta njena skromnost samo govori o njezinoj jakosti i želji da joj život bude bolji. Nije pohlepna i ne sniva snove koje zna da možda neće moći ostvariti. Želim reći. Da svi moramo biti takvi.Moramo biti ljudi koji će sagledati svijet oko sebe. I sanjati realne snove, naravno moramo si postaviti visoke ciljeve, da bi sebe natjerali da krenemo naprijed. Najgora stvar bi bila sad stati i spustiti glavu. Naprotiv sad ju treba dići ne sramiti se samog sebe. Nedopustiti da nas ruše prošlost, i zli ljudi. Ono što nam se dogodilo bilo to lijepo ili ružno, treba gledati kao na školu koju smo prošli i biti zahvalni jer s tim događajim smo samo još više upoznali sebe. Vjerujem da nakon toga sebe cijenite još više, jer ako sam sebe ne cijeniš ni drugi te neće cijeniti. Novi izazovi nas čekaju, neće sve biti bajno niti idealno, ali ako se sad pripremimo za to bolje ćemo se nositi s time ako se desi. Bog za svakog od nas ima poseban plan i mi moramo samo uzeti taj križ i ne sa suzama u očima već sa osmijehom na licu nositi ga. Jer svaki čovjek koji se ne srami sebe, svog križa i svog života je sretan čovjek, bez obzira kakav je život vodio i kakav život vodi. Želim svima da budete ljudi dobra srca, nasmijanog lica, da se ne spotkanete o kamen, koje vrag postavlja, da vam se ostvari ono što će vas usrećiti,a sreća najveća je u malim stvarima. Ne smijemo biti pohlepni i sebični. Usrećimo druge i sami ćemo biti sretni. Dajmo sebe da bi toliko isto dobili nazad. Nemojmo tražiti ljubav nego je dajmo da bi nam se ljubav vratila. Čovjek koji se ne boji voljeti i koji iskreno voli i to se ne boji pokazati je veliki čovjek. Želim vam sve dobro. i nadam se da ćemo i u ovoj godini doživjeti što više lijepih trenutaka, i što manje manje lijepih trenutaka. i da ćemo još više upoznati sebe. Isus nas uči kako živjeti i sretan biti, ugledajmo se na Njega, ako ne upotpunosti bar pokušajte zlo istjerati iz svog srca, srdžbu i zavist otjerati od sebe. Vrijeme je da budemo sretni. Čujemo se uskoro sa novim postom onakvima kakve ste navikli kod mene čitait, naravno ne one utopističke od tuge, nego ne pune sreće i optimizma i mog pogleda na stvari koje se događaju.
- 12:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna